Sveta Ana u Godini starih

Predraga braćo i sestre!
1. Sutra se bogoslužje spominje svetih Joakima i Ane, koje predaja, što potječe od Jakovljeva apokrifnog evanđelja, časti kao roditelje Blažene Djevice Marije. Ta me prilika navodi progovoriti o poodmakloj dobi i njezinoj vrijednosti, računajući i s time da je 1999. godina Međunarodna godina starih.
Takozvana “treća dob” ponajprije je sama po sebi vrijedna, zbog života koji se produljuje, a život je dar Božji. On je nositelj osobitih “darova”, zahvaljujući nasljedstvu iskustava, znanja, pouka koje starac čuva. Zbog toga, u svim uljudbama starost znači mudrost i ravnotežu. Samom svojom prisutnošću stara osoba podsjeća sve, a osobito mlade, da je život na zemlji poput parabole sa svojim početkom i svojim svršetkom: da bi se našla njegova punina, potrebno se je pozivati ne na prolazne i površne, nego na čvrste i duboke vrijednosti.
2. U društvu uznapredovalom u industrijskome i tehnološkom razvoju, položaj starih je dvoznačan: s jedne strane oni su sve manje utkani u obiteljsko i društveno tkivo; s druge, međutim, njihova uloga postaje sve važnija, osobito radi skrbi za unuke i njihov odgoj. Mladi bračni parovi, doista, često nalaze u bakama i djedovima neophodnu pomoć.
S jedne strane, dakle, starac je potisnut na rub, s druge je tražen. Sve to potkazuje tipičnu neuravnoteženost društva kojim vlada ekonomija i zarada, koje je usmjereno kažnjavanju “neproizvodnih” slojeva cijeneći osobe više po njihovoj korisnosti nego zbog njih samih.
3. U tom smislu, više je nego ikad potrebno na svježim izvorima božanske Objave crpsti istinu o čovjeku i, posebno, o staroj osobi. U Svetom pismu starost je okružena poštovanjem (usp. 2 Mak 6,23). Pravednik ne moli da bude lišen starosti i njezine težine; naprotiv, on ovako moli: “Ti si, o Gospode, ufanje moje, Jahve, uzdanje moje od mladosti… Ni u starosti, kad posijedim, Bože, ne zapusti me, da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom i svima budućima silu tvoju” (Ps 71/70/, 5.18).
Na pragu Novoga zavjeta, upravo Joakim i Ana pripravljaju dolazak Mesijin primivši Mariju kao dar Božji i darujući je svijetu kao bezgrešnu “lađu spasenja”. Prema apokrifnom Jakovljevu evanđelju, potom, oni su prihvaćeni i poštivani od svete Nazaretske obitelji, koja tako postaje uzorom brižne skrbi za starije.
Molim od svetih Joakima i Ane i, nadasve, od njihove uzvišene kćeri, Spasiteljeve Majke, razboritost ljubavi prema starima, da bi u našem društvu “svaka obitelj, u svim svojim sastojnicama, znala čuvati, otkrivati i priopćavati ljubav” (Familiaris consortio, 17).
Ovo je prva nedjelja koju provodim u Castel Gandolfu, nakon povratka iz Val D#!Aosta. Želim, stoga, uputiti srdačan pozdrav gradonačelniku i dragim stanovnicima Castella, među kojima ću se, kao obično, zadržati do kraja ljeta. Radostan sam što se moj dolazak poklapa s godišnjim “danom bresaka”. To mi omogućuje izraziti osobitu čestitku svima koji su u ovo godišnje doba zauzeti skupljanjem dragocjenih plodova zemlje.