Dana 13. rujna 2024., na spomendan sv. Ivana Zlatoustog, biskupa i crkvenog naučitelja, u različitim medijima mogli smo čitati naslove poput: “Povijesni dan koji se čekao 60 godina: Otvorena druga cijev tunela Učka – ‘Ovo je ulaganje u život svih nas'”, “Povijesni dan za Istru, otvorena druga cijev tunela Učka”, “Veliki projekt. Svečano otvorena druga cijev tunela Učka: Važan korak u povezivanju dviju županija”, “Povijesni trenutak. Puštena u promet druga cijev tunela Učka”.

Ne samo oni, nego i svi drugi naslovi i tekstovi na koje se može naići s temom otvorenja druge cijevi tunela Učka, govore o važnosti završetka ovoga velikoga projekta koji je započeo još 1976. godine.

I) Povijest izgradnje tunela Učka

Na YouTube kanalu “Na Hrvatskim cestama”, u video prilogu posvećenom povijesti izgradnje tunela Učka (1. listopada 2023.), ističe se kako je tunel Učka za Istru ono što je Pelješki most za južnu Dalmaciju te dalje nastavlja kako je to “najveća i najbrža veza za veći dio Istre. Prva cijev se počela graditi davne 1976. godine. 5062 metra duga cijev tunela je puštena u promet 27. rujna 1981. godine i Učka je držala titulu najdužeg tunela u Hrvatskoj sve do izgradnje tunela Mala Kapela (5780 m) i Sveti Rok (5681 m). Razvojem cestovnog prijevoza u državi te posebno razvojem turizma, količina prometa koji prolazi kroz Istru i Kvarner se značajno povećala i posebno su u ljetnim mjesecima potrebne dvije trake u svakom smjeru. Tako je na red došla i izgradnja druge cijevi tunela Učka, gdje često nastaju kolone vozila prilikom gužvi.

Druga cijev počela se probijati 17. prosinca 2020. godine i dugačka je 5630 metara (…). Glavni izvođač radova [bio] je francuski Bouygues Travaux Publics koji je ujedno većinski vlasnik Bina Istre koja je koncesionar Istarskog ipsilona. (…) 18. rujna 2023. godine druga cijev je i službeno probijena. Cijev se probijala istovremeno s obje strane, istarske i kvarnerske. Na ovom projektu se prvi put u Hrvatskoj koristila najsuvremenija oprema za gradnju cestovnih tunela po metodi iskopa tunela bušenjem i miniranjem stijena. Od strojeva se koristila tunelska jumbo bušilica na hidraulični pogon, tunelski utovarivač posebno razvijen za podizanje velikih količina materijala u ograničenim prostorima te također transportna traka za prijenos tereta.”

Kako je i bilo najavljeno, otvorenjem nove cijevi tunela Učka, pristupit će se obnovi dosadašnje tunelske cijevi kako bi obje imale i bile opremljene po istom standardu. U već gore navedenom video prilogu ističe se i činjenica kako će se, nakon puštanja u promet nove cijevi tunela, još jedno vrijeme morati pričekati da se promet odvija kroz obje cijevi tunela. Naime, “izgradnja druge cijevi tunela Učka dio je puno većeg projekta izgradnje četverotračnog profila cijelog Istarskog ipsilona. Za potpuni dovršetak Istarskog ipsilona (…) preostaje nadograditi dionicu od tunela Učka do Matulja s još dvije trake u dužini od oko 10 km. Na dan dovršetka probijanja druge cijevi tunela Učka objavljeno je da se započelo s izgradnjom punog profila te dionice do Matulja. Osim toga otvoreni su i radovi na izgradnji punog profila vijadukta Lim (552 m), a do kraja godine planiran je i početak gradnje na punom profilu vijadukta Mirna (1,3 km)”. Samim time, tijekom 2026. godine projekt Istarskog ipsilona bio bi završen u cijelosti, ističe se na kraju navedenog video priloga.

Učka

Puno puta tijekom turističke sezone slušamo o tunelu Učka, no rijetko kada se zapitamo kako je Učka uopće dobila svoje ime. U digitalnom izdanju “Sušačke revije”, br. 40, čitamo:

“Zimsko j’ vreme. Mrzlo, dažjevno. Vanka ledi. Škrtavo sunce retko regaluje svoju teplinu Opatije i sen drugen meston zdola jene od najlepšeh hrvackeh planin – Učke. Po domaći, naši će stari za Učku, sa svojeh 1401 metar nadmorske visini najvišu planinu istarskega poluotoka, reć još i Uška. Njijo je ime jako staro, a va jenen zapise iz šesnajstega veka spomenul ga je nepoznati glagoljaš. Ostalo j’ zapisano: ‘Vaspet je jedna vlast last jaže zovet se Istrija. I va tej zemli je jedna gora jaže zovet se latinski Olinfos ježe je Učka.’ Ni do danaska ni ćaro kako j’ dobila ime. Neki misle da j’ Učka nastala od besed Vučka gora i da njoj je to pravo ime, a drugi će reć da j’ Učka zaspraven Uska gora. Monte Maggiore, ča bi po hrvacki značilo ‘veli vrh’, zovu je Talijani, a njijo je staro istroromansko ime Caldiera, ča bi reć ‘kotal’. I zdola te naše visoke lepote smestila su se sva draga i pitoma primorska mesta i vas on domaći dih kega j’ najboje opisal pokojni Drago Gervais va legendarnen verse ‘pod Učkun kućice bele, miće kot suzice vele…'”

Osim što uz Učku vežemo zanimljivost uz ime, vrijedi istaknuti još jednu zanimljivu činjenicu o kojoj čitamo na mrežnim stranicama Parkova Hrvatske:

“Najviši vrh planine i istarskog poluotoka je vrh Vojak (1401 m). (…) I dok Učka ima izraziti planinski hrbat, Ćićarija ima reljef planinske visoravni. Pučka vjerska tradicija nadjenula je ime njihovom prijevoju, Poklonu. Na hodočašću Gospi Trsatskoj vjernici iz Istre, kada bi došli do prijevoja, poklonili bi se na mjestu s kojeg se vidi grad Rijeka na 922 metra nadmorske visine”.

II) Otvorenje nove cijevi tunela Učka

Kako smo i naveli ranije, nova cijev tunela Učka (5634 m) svečano je otvorena 13. rujna 2024. godine, a “nova i stara tunelska cijev bit će u prometu do kraja ovog mjeseca, kada se stara tunelska cijev, izgrađena još 1981. godine, zatvara zbog obnove i završnih radova na trima prolazima za vozila između dviju cijevi. Stara tunelska cijev mora se prilagoditi svim današnjim sigurnosnim propisima i direktivama Europske unije. Potrebno je do kraja probiti još tri poprečna prijelaza za vozila, što se nije moglo izvesti dok promet teče postojećom tunelskom cijevi” (Glas Istre, 13. rujna 2024.).

Osim predstavnika civilnih i mjesnih vlasti te različitih umjetničkih i drugih društava, na otvorenju je sudjelovao i mons. Ivan Štironja, biskup porečki i pulski, koji je novu cijev tunela Učka i blagoslovio.

No, uz Božji blagoslov, nad tunelom, ali i u tunelu nad vozačima i putnicima bdjet će i njegova tiha čuvarica – sveta Barbara, čiji se mali poklonac nalazi na ulazu u tunel.

III) Sveta Barbara – tiha čuvarica tunela Učka

Kako smo već i ranije pisali u člancima o Tihim čuvarima hrvatskih autocesta, lik svete Barbare nalazimo diljem naših autocesta (autocesta A1: tunel Brinje, tunel Plasina, tunel Grič, tunel Crna Brda, tunel Šubir, tunel Mali Prolog; autocesta A7: tunel Škurinje i tunel Trsat; autocesta A6: tunel Javorova kosa i tunel Hrasten). Time još jednom svjedočimo da je sveta Barbara moćna zaštitnica ne samo rudara, nego i svih onih koji su uključeni u bilo kakav rad koji se odvija ispod zemlje. Stoga se valja još jednom prisjetiti tko je zapravo ova moćna svetica kojoj se građevinski radnici gorljivo utječu u zagovor i kojoj se po završetku radova zahvaljuju za njezinu tihu prisutnost.

U djelu „Sveci kroz crkvenu godinu“ (str. 602–603) čitamo kako je sveta Barbara bila djevica i mučenica iz trećega stoljeća te kako se često prikazuje s kulom u koju ju je zatvorio otac Dioskur, jer je bio „bolesno ljubomoran na njezinu ljepotu. Priča se kako je, za jednoga očeva duga izbivanja, sveta Barbara uspjela pobjeći iz svoje tamnice i pošla se krstiti pokraj jedne bare. Hodajući šumom, pronašla je utočište u pastirskoj sjenici, ali su je na prevaru vratili okrutnom ocu koji ju je, kako bi je kaznio, prokazao kao kršćanku. Vlasti su je potom zatvorile i podvrgle mučenjima što ih je – kako se priča – podnijela s upravo nevjerojatnom mirnoćom.

Sudac ju je osudio da mora proći mjestom posve naga, ali na dan izvršenja kazne spustio se gust i taman oblak čudesno poslan s neba te obavio njezino tijelo, štiteći je tako od znatiželjnih pogleda. Kada je osuđena na smrt, krvnikom joj je bio sam otac: neizmjerno žestokim udarcem sablje odrubio joj je glavu. No kada je krvava Barbarina glava pala na tlo, na njega se, s inače mirnoga neba, oborio grom te ga na mjestu spalio.

Ta je nenadana smrt, poslana kao kazna s neba, izvršila pravdu za njegov nadasve okrutan čin. Predaja, naime, govori kako je time duša okrutnog oca smjesta završila u paklu, prije nego što je imao priliku pokajati se.

Od toga trenutka kršćani svetu Barbaru, koja je u III. stoljeću podnijela mučeničku smrt za obranu vjere i čistoće, zazivaju kao zaštitnicu od grmljavine, oružja i loše smrti – nagle smrti, bez Božjega oprosta.

Njeno je ime uključeno u ograničenu skupinu četrnaest ‘svetih pomoćnika’ koji se tako nazivaju stoga što vjernici na poseban način zazivaju njihov zagovor. Preostalih trinaest, abecednim redom, jesu: sveti Akacije, sveti Blaž, sveti Dionizije, sveti Egidije, sveti Erazmo, sveti Eustahije, sveti Florijan, sveti Juraj, sveta Katarina, sveti Kristofor, sveta Margareta, sveti Pantaleon i sveti Vid.

Ime Barbara je grčkoga porijekla i znači: strankinja. Osim što je, kako smo prethodno rekli, zaštitnica rudara, sv. Barbara je i zaštitnica radnika koji imaju posla s vatrom, vatrenim oružjem: vatrogasaca, artiljeraca, pirotehničara; ljudi koji riskiraju život, od nagle smrti, bez utjehe sakramenata. Također, sv. Barbara zaštitnica je Sirije“. Crkva spomendan sv. Barbare slavi svake godine 4. prosinca.

IV) Sveta Barbara poručuje

Nažalost, iz života sv. Barbare nije nam ostalo puno povijesnih izvora. Jedino što „Rimski martirologij“ bilježi za nju jest da je bila djevica i mučenica iz Nikomedije (područje današnje Turske, u blizini grada İzmira). No bez obzira na to što o sv. Barbari znamo malo, njezin život sigurno će potaknuti svakoga vozača i putnika da drugima donose svjetlo, koje nam je u konačnici i potrebno dok putujemo tunelom.

A kako se to donošenje svjetla poklapa s time da je nova cijev tunela Učka otvorena na spomendan sv. Ivana Zlatoustog, ovaj dio putovanja našim autocestama želimo završiti njegovim riječima:

“Uvijek naime kažem: Gospodine, budi volja tvoja, da činim što hoćeš ti, a ne što hoće ovaj ili onaj. To je moja utvrda, nepomična stijena i štap koji se ne svija. Ako to Bog hoće, neka bude.”

vlč. mr. sc. Tomislav Hačko

13.09.2024., Učka – Obilazak dovršene nove cijevi Tunela Učka koji se danas pušta u promet. Photo: Srecko Niketic/PIXSELL