Danas je poznato i drago nam je da je bl. Alojzije Stepinac bio osobiti štovatelj Presvetog Srca Isusova, Bl. Djevice Marije i svetog Josipa, ali je manje poznato da je bl. Alojzije Stepinac, uz suradnju s papom Piom XII., također pripremao Svetu jubilarnu godinu 1940./41., u znak zahvalnosti za 1300. obljetnicu pokrštenja hrvatskoga naroda. Time i na spomen prvih susreta sa Svetom Stolicom, tada s papom Ivanom IV., koji je bio hrvatskoga podrijetla, rodom iz Solina, današnjega grada Splita. Tim povodom uspio je nadbiskup Stepinac iz Venecije vratiti u glavni grad Zagreb Višeslavovu krstionicu, koju su nam Mlečani oteli iz Nina sredinom 17. stoljeća, i koja će tijekom cijele naše jubilarne godine 2025. stajati izložena uz sarkofag blaženog Alojzija Stepinca u Bogoslužnom prostoru na Kaptolu u Zagrebu.

Papa Ivan IV. Dalmatinac i prvi susreti Hrvata sa Svetom Stolicom

Povijesna vrela svjedoče da je papa Ivan IV. sin Venancija iz Solina, gdje je možda rođen. Uz papu Ivana IV. koji je izabran za papu i upravljao Crkvom od 24. prosinca godine 640. do 12. listopada 642. Uz istoga papu vezuju se i počeci sustavnog pokrštavanja Hrvata. Povijesna vrela navode da je novi papa Ivan IV. „po narodnosti Dalmatinac“ poslao benediktinskoga opata Martina u Dalmaciju i Istru da učvrsti vjeru i otkupi zarobljene kršćane, te kosti kršćanskih mučenika: Anastazija (Staša), Dujma, Maura, Venancija i drugih. Relikvije nisu mogle ostati u Dalmaciji i Istri, jer su kršćanske crkve bile srušene u seobama naroda. Opat Martin tijekom tri je godine obavio povjerenu zadaću. Papa je svete relikvije dao pohraniti u oratoriju uz krstionicu Lateranske bazilike Svetoga Spasitelja (kasnije i sv. Ivana Krstitelja i sv. Ivana Evanđelista) u Rimu. O tome svjedoči veliki mozaik s njihovim likovima, koji je dao podignuti njegov nasljednik novi papa Teodor I. (642.-649.). Ispod mozaika latinski je natpis, koji u hrvatskom prijevodu glasi: „Papa Ivan izvršio je blagoslovom Božjim pobožni zavjet i ustrajnim zauzimanjem dao načiniti ovaj spomenik, koji sjaji poput dragocjenih kovina na krstionici. Tko god amo pristupa i duboko se Kristu klanja, taj neka uzdiže vruće molitve k nebu.“ Uz mnoge druge hodočasnike do danas čitao je isti napis i bl. Alojzije Stepinac za vrijeme studija u Rimu.

Foto: TUZGN // Otvaranje Svete godine u Zagrebačkoj nadbiskupiji, 29. prosinca 2024.

Zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac pripremao je Svetu godinu hrvatskoga naroda na spomen 1300. obljetnice pokrštenja

U povodu priprema ,,Svete godine hrvatskoga naroda“, koja se oslanja na 1300. obljetnicu pokrštenja Hrvata, i prvih dodira sa Svetom Stolicom, odnosno papom Ivanom IV., vodio je hrvatski metropolit i zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac 11. studenoga 1939. u Rim i u posjet papi Piju XII. hrvatsko hodočašće. U pratnji hodočasnika bili su i vrhbosanski nadbiskup dr. Ivan Ev. Šarić te biskupi Kvirin Bonefačić, Dionizije Njaradi, Jeronim Mileta, Josip Srebrenić i Viktor Burić.

Za vrijeme svečanane audijencije 16. studenoga nadbiskup Stepinac predao je papi Piju XII. molbu u kojoj razlaže kako se godine 1941. priprema slaviti 1300. godišnjicu prvih veza Hrvata sa Svetom Stolicom i početak njihova pokrštavanja. Svetom Ocu upravljena je molba da tom prigodom proglasi svetim blaženog Nikolu Tavelića.

U pripremama za Svetu godinu nadbiskup dr. Alojzije Stepinac ponovno je putovao u Rim 10. veljače 1941. god. i 13. veljače bio primljen na audijenciju kod pape Pija XII. Vrativši se u Zagreb, 18. veljače 1941. izjavio je kako je Sveta Stolica oduvijek gledala s povjerenjem na hrvatski narod, a nada se da će tako biti i u budućnosti.

Hrvatski su biskupi 6. ožujka 1941., pod vodstvom nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca, upravili hrvatskome narodu Proglas u kojemu ističu da je papa Pio XII. proglasio godinu 1940./1941, Svetom  jubilejskom godinom hrvatskoga naroda. I stoga će se vjerske svečanosti održati najprije u Splitu, Solinu i okolici, gdje je i kolijevka hrvatskoga kraljevstva, te zaključiti u hrvatskoj metropoli u glavnom gradu Zagrebu, Međutim, najavljena proslava Svete godine nije se mogla slaviti. U travnja 1941. Hitlerova vojska sa silama Osovine slomila je Jugoslaviju, a time je prestala postojati i Banovina Hrvatska. U bitnosti duhovne obnove naroda nadbiskup Stepinac ugradio je također pučke misije, borbu protiv psovke i alkohola, danas bismo rekli još i droge, i protiv bijele kuge (pobačaja), te obnovu naših obitelji koje će se posvetiti Presvetom Srcu Isusovu, uz štovanje prvih petaka, te obnoviti i nacionalnu posvetu Presvetom Srcu Isusovu. Zacijelo nam je svima drago što su naši biskupi u svome Pastirskom pismu u prigodi Jubilejske godine 2025., koje su objavili 1. prosinca 2024. godine, također najavili i proslavu 1400. obljetnice pokrštavanja Hrvata, koju ćemo slaviti, uz Božju milost i pomoć, 2041. godine.

Nadbiskup dr. Alojzije Stepinac i povratak Višeslavove krstionice

Međutim, po povratku iz Rima sredinom veljače 1941. nadbiskup Stepinac navratio je u Veneciju i uputio mletačkom patrijarhu kardinalu Adeodatu Piazzi poseban spis „Pro memoria“ u kojem je zamolio da se Višeslavov krsni zdenac vrati natrag u Hrvatsku, prigodom proslave 1300. obljetnice prvih veza Hrvata sa Svetom Stolicom. Po povratku u Zagreb, nadbiskupa Stepinca posjetio je Mlečanin prof. Ponti, koji je tih dana radio u državnom arhivu u Zagrebu. Ponti je rekao nadbiskupu Stepincu da će krstionicu najlakše dobiti natrag, ako se u zamjenu dade slika kojega od mletačkih slikara. Mislio je na dvije slike Vitorija Carpaccija (Karpačija), nekoć kupio biskup Strossmayer, tada su bile u Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu.

Nadbiskup Stepinac dobio je 13. rujna 1941. pozitivan odgovor iz Venecije koji glasi: gradonačelnik Venecije i odbor gradskih muzeja u Veneciji prihvatili su prijedlog da se dvije slike talijanskoga slikara Vitorija Carpaccija, u posjedu Strossmayerove galerija u Zagrebu, zamijene za krsni zdenac kneza Višeslava, koji se tada nalazio u mletačkom gradskom muzeju Correra.

Po završetku još nekih poslova i zamjene, Višeslavova je krstionica vraćena u Hrvatsku godine 1942. Po dolasku u Zagreb, Višeslavova krstionica smještena je u palaču HAZU-a, a nakon 1945. prenesena u Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, gdje se i danas nalazi. Njezin sadreni odljev nalazi se i danas je izložen u Gliptoteci HAZU-a u Zagrebu. Replika Višeslavove krstionice i danas krasi mnoge naše domove, a neki roditelji i danas daju svojoj djeci lijepo i povijesno ime Višeslav.

Foto: TUZGN // Replika krstionice kneza Višeslava u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca, Zagreb

Iz povijesti Višeslavove krstionice – značenje i likovni opis

Višeslavova krstionica naziv je kamene krstionice na kojoj se spominje knez Višeslav, a jedan je od najznačajnijih spomenika hrvatske kulture iz ranog srednjeg vijeka. Pretpostavlja se da je krstionica prvotno bila u Ninu, gdje je stajala stoljećima.
Vrijedno je spomenuti da je Višeslavova krstionica, uz kršćanska obilježja ukrašena i starohrvatskim pleterom, u čijem je središtu križ i latinskim napis vjerske poruke o oproštenju grijeha i duhovnom preporodu.

Krstionica je isklesana iz bloka mramora te ima šesterostranični oblik visine 90 cm i promjera otvora 120 cm. Uz bridove stranica reljefno je isklesan po jedan torodirani stupić sa stiliziranim kapitelom, dok je na sredini prednje stranice prikazan procesionalni križ ispunjen hrvatskim tropletom sa zavojnicom na kraju triju krakova.

Uz rub krstionice teče natpis na latinskome jeziku, koji je posvetnog značenja pisan u metričkoj formi. U hrvatskome prijevodu glasi: „Ovaj izvor naime prima slabe, da ih učini prosvijetljenima. Ovdje se peru od svojih zločina što su ih primili od svog prvog roditelja, da postanu kršćani spasonosno ispovijedajući vječno Trojstvo. Ovo djelo pobožno učini svećenik Ivan u vrijeme kneza Višeslava, i to u čast svetog Ivana Krstitelja, da zagovara njega i njegova štićenika“. Poruke razumijemo.

Još neke informacije uz Višeslavovu krstionicu

Višeslavova je krstionica silom Mlečana godine 1746. odnesena u Veneciju. Prvi je puta, i to zaslugom Ivana Kukuljevića Sakcinskoga, a i bana Josipa Jelačića, otkrivena ondje 1853. godine, u kapucinskom samostanu Presvetog Otkupitelja na otoku Giudecchi (Judeca na obali Venecije), jer se ondje nalazilo dosta Židova. Međutim, Venecija nije tada pristala vratiti odnesenu krstionicu, već ju je premjestila u Građanski muzej Correr u središtu Venecije, nasuprot crkve sv. Marka. Tamo je, unatoč ponovljenim traženjima, ostala do godine 1942. kada je uz zalaganje zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca i povodom 1300. obljetnice pokrštenja Hrvata, ipak vraćena u Hrvatsku.

U spomen na tu obljetnicu zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac uspio je vratiti u Hrvatsku, u glavni grad Zagreb Višeslavovu krstionicu iz Nina, koju su nam oteli Mlečani sredinom 17. st. Njena replika u spomen svete godine 2025. danas stoji izložena pored sarkofaga bl. Alojzija Stepinca u bogoslužnom prostoru u Zagrebu na Kaptolu.