Sveta misa i molitva za 23 ubijenih Hrvata katolika u Trusini
Foto: Marinko Ljoljo / 31. obljetnica ubojstva 23 ubijena Hrvata katolika u Trusini. Spomen-ploča na mjesnom groblju na ubijene Hrvate
U Trusini pokraj Konjica, u župi Vrhbosanske nadbiskupije Podhum-Žitače, u utorak 16. travnja, obilježena je 31. obljetnica ubojstva 23 Hrvata katolika toga kraja koje su počinili vojnici Armije BiH, objavio je portal Katoličkog tjednika Nedjelja.
U nazočnosti rodbine ubijenih osoba i drugih vjernika, njih oko 150, obilježavanje je započelo polaganjem vijenaca i molitvom ispred spomen-obilježja, a zatim je služena misa u župnoj crkvi Sv. Ante koji je predvodio župnik u župama Presvetoga Srca Isusova Obri i Sv. Ilije proroka Solakova Kula vlč. Marin Marić uz koncelebraciju petorice svećenika među kojima i domaćeg župnika fra Ivice Karatovića.
U prigodnoj propovijedi don Marin je istaknuo kako je hrvatski narod kroz svoju burnu povijest uvijek bio na nekoj kušnji, kao i njegovi vjerski i nacionalni predstavnici. „Ova zemlja u kojoj živimo nije ništa drugo nego prostor kušnje. A kušnja je sve ono što se protivi našoj naravi, dakle, sve ono što nam nanosi bol i patnju. Ovaj naš život nije ništa drugo nego jedna stalna borba. A u svakoj borbi možeš biti pobjednik ili poražen. U kušnji možeš biti svet, a možeš se okrenuti i protiv Boga. Zato su nam kušnje potrebne i dobre za naš život“, posvijestio je propovjednik naglašavajući kako je u kušnjama važno ostati vjeran Bogu.
Objasnio je među ostalim kako „teška i krvava bijaše naša prošlost i trebalo bi nam mnogo vremena kako bismo izlistali njezine stranice“. „Naš napaćeni narod je kroz svoju povijest bio pretplaćen za tamnice i razne kazamate“, kazao je don Marin pojasnivši kako su mnogi u tim tamnicama proveli teške godine i umirali, a sve kako bi mogli pokazati svoju vjersku i nacionalnu pripadnost, odnosno ono što bi trebala jamčiti osnovna ljudska prava.
Među ubijenima 16. travnja 1993. najviše je civila koji su ubijeni na različitim lokacijama, te pripadnika HVO-a. Za zločine je osuđen zamjenik zapovjednika postrojbe Zulfikar Nihad Bojadžić na 15 godina zatvora te pripadnici te postrojbe: Edin Džeko, Nedžad Hodžić i Mensur Memić na 13, 12 i deset godina. Nakon priznanja krivice Rasema Handanović dobila je kaznu od 5,5 godina zatvora.
Za isto je nedjelo suđeno i Zulfikaru Ališpagi, ali je navodno zbog njegova zdravstvenog stanja suđenje bilo prekinuto. Nakon više od četiri godine od posljednjeg ročišta i 13 godina od podizanja optužnice, suđenje Ališpagi nastavljeno je 13. veljače 2024.
