Na Svetu nedjelju, 6. rujna, dan proslave Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu, središnje euharistijsko slavlje predslavi apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua. U 10 sati na ulazu uz prostor euharistijskoga svetišta, kreće procesija svećenika i biskupa prema Zavjetnoj kapeli gdje će potom započeti misa. 

Već od 8 sati bit će prijem hodočasnika u Zavjetnoj kapeli gdje će, u posebnoj niši, biti izložen Presveti Oltarski Sakrament kao i relikvija Svete Krvi na oltaru. Hodočasnici će moći obići oltar i izvršiti svoje zavjete, no potrebno je držati se distance i predloženih mjera za sprječavanje širenja zaraze koronavirusom. 

Ovogodišnje slavlje bit će organizirano bez velike procesije gradom radi sprječavanja širenja koronavirusa. U vrijeme hodočašća potrebno je poštovati upute Stožera civilne zaštite. Na ulazu u crkvu i Zavjetnu kapelu obavezno je dezinficirati ruke i, ako ostane mjera na snazi, nositi masku. Pričešćuje se samo na ruku te je potrebno voditi računa i o održavanju propisanog razmaka.

„Dani ludbreške Svete nedjelje“ počeli su 23. kolovoza u spomen svim palim domoljubima u II. svjetskom ratu, poraću i Domovinskom ratu. Nakon bogatoga hodočasničkoga programa na Sveti petak, 4. rujna, održano je hodočašće  Hrvatske policije, ove godine bez tradicionalne procesije. Euharistijsko slavlje na otvorenom kod Zavjetne kapele predvodio je vojni ordinarij Jure Bogdan, a na Svetu subotu, 5. rujna, varaždinski biskup Bože Radoš.

Premda nema nikakvih pisanih dokumenata, predaja govori da se samo godinu dana nakon posvete župne crkve u kapelici dvorca Batthyany 1411. zbio nesvakidašnji događaj. Za vrijeme bogoslužja, svećeniku koji je sumnjajući u istinitost riječi Pretvorbe „Ovo je tijelo moje” i „Ovo je moja krv….” u kaležu je nakon lomljenja hostije na tri dijela potekla prava krv. Svećenik je tekućinu iz kaleža pospremio u staklenu posudicu, skrio, i o događaju šutio do kraja života. Tek na samrti javno je priznao što se dogodilo i ampulu s tekućinom predao na čuvanje svojoj subraći svećenicima u župnoj crkvi Sv. Trojstva.

Glas o tome događaju brzo se pronio cijelim krajem. Narod je u sve većem broju počeo dolaziti u Ludbreg. Svi su željeli vidjeti taj opipljivi i svima vidljivi znak Božje prisutnosti u maloj staklenoj posudici. Predaja govori da su se od toga vremena u Ludbregu počela događati čudesna ozdravljenja na zagovor Presvetoj Krvi, navodi se na mrežnim stranicama ludbreškoga svetišta.

Sumnje u istinitost događaja potaklo je plemića Tomu de Zecha iz Lentija da o čudesnom događaju i svemu što se poslije u Ludbregu događalo obavijesti papu Julija II. Papa je istragu povjerio opatima Aquilejske dijeceze Ivanu i Leonardu Šketa koji su odmah došli u Ludbreg. Istragu pod njihovim vodstvom vodio je odbor uglednih svećenika i svjetovnjaka. Oni su nakon dugotrajnog i temeljitog ispitivanja sastavili zapisnik na temelju kojeg je papa Julije II izdao dva pisma. Prva bula Julija II je u stvari nalog Zagrebačkoj biskupiji da se provede istraga. Druga bula zavedena u registru suplika 16. prosinca 1512., napisana je nakon provedene istrage u Ludbregu i kojom se događaj proglašava autentičnim, te je odlučeno da se na Tijelovo, Malu Gospu i Sv. Tomu mogu dijeliti oprosti vremenitih čistilišnih kazni.

Papa Lav X. na temelju bule svoga prethodnika i nakon što je u Rimu s Relikvijom predvodio procesiju, staklenu ampulu vratio je u Ludbreg i o svemu 19. ožujka 1513. izdao bulu, papinsko pismo u kojem nalaže da se Relikvija za sva vremena čuva u Ludbregu i u nedjelju prije Male Gospe izlaže narodu na pobožnost i klanjanje. Tim papinskim pismom čiji se prijepis čuva u Kaptolskom arhivu u Zagrebu i službeno je utemeljeno ludbreško proštenište Predragocjene Krvi Isusove.