Draga braćo i sestre!
Slaveći Božić, slavimo otajstvo u kojem je Bog postao čovjek, rodivši se u konkretnoj ljudskoj obitelji. Ovim otajstvom Bog je svoju obitelj stavio za uzor svakoj ljudskoj obitelji, ali i svaku drugu ljudsku obitelj učinio svojim osobitim boravištem. Zato je Božić na poseban način i blagdan obitelji. Božić je i poziv da još gorljivije poradimo na istinskom zajedništvu, kako bi naš zajednički hod kroz životne radosti i žalosti bio obogaćen nadom, a lišen tjeskobe. Uza sve vanjske i unutarnje izazove s kojima se u obiteljskom životu suočavamo, svjesni smo da to nije jednostavno i lagano. I zato nam Bog trajno pred oči stavlja Svetu obitelj, kako bismo u njoj pronašli put do istinske obiteljske sreće.

Sveta nazaretska obitelj Isusa, Marije i Josipa, koju sebi predočavamo božićnim jaslicama napravljenim u našim crkvama i domovima, potiče nas na molitvu i poziva na zajedništvo u liturgijskim slavljima, ali nas poziva i da konkretnije promišljamo o njoj, o izazovima koji su bili stavljeni pred nju i načinima na koji su se oni nosili s istima. Kroz došašće smo pratili Mariju i Josipa u trenucima otkivanja njihova vlastitog životnog poziva i donošenja važnih životnih odluka koje su omogućile da se Bog rodi. U božićnim danima pratimo ih u trenucima njihova obiteljskog zajedništva, koje je svoj vrhunac imalo u trenutku Isusova rođenja u betlehemskoj štali. Uslijedit će proslave i susreti vezani uz Djetetov život, prvi navještaji osporavanja i boli, prijetnje, izbjeglištvo, život u Nazaretu, Josipova smrt… Sve nam to pokazuje kako se Sveta obitelj, poput drugih, naših obitelji, suočavala sa svim životnim izazovima, nerijetko i poteškoćama, u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti. Zato smo pozvani, upravo u ovom božićnom vremenu, svoj pogled usmjeriti prema Svetoj obitelji, te od nje učiti kako biti muževi i žene, majke i očevi, kako biti sinovi i kćeri, kako biti obitelj.

Želimo, u prvom redu našim mladima, ali i svim bračnim drugovima, osobito onima koji prolaze teške i krizne trenutke, poslati istinitu sliku o braku i obitelji, da nije uvijek jednostavno i lagano, da smo pozvani na mnogo kompromisa i odricanja od vlastite sebičnosti, ali da je upravo taj put služenja put po kojem postajemo ispunjeni i cjeloviti ljudi. Zato bih u sljedećoj godini u središte naših pastoralnih nastojanja htio staviti upravo stvarnosti braka i obitelji, odnosno glavne aktere braka, muža i ženu.

Ovim nastojanjima želimo se pridružiti općoj Crkvi koja će u kolovozu u Irskoj održati Deveti svjetski susret obitelji s temom Evanđelje obitelji – Radost za svijet, kao i Crkvi u Hrvatskoj, koja će 15. i 16. rujna u hrvatskom marijanskom prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu proslaviti svoj Treći obiteljski dan s temom Očinstvo i majčinstvo – dva lica obiteljskog poslanja.

Osobito ističem tjedan braka i obitelji Dubrovačke biskupije koji će se, u organizaciji Vijeća za život i obitelj, održati od 5. do 11. veljače. Bit će nam to izvrsna prigoda za osnaživanje obiteljskih zajednica, kako na razini župa, tako i na razini dekanata. Ovaj tjedan započet ćemo u ponedjeljak 5. veljače susretom obitelji Korčulanskoga dekanata, a sljedeće dane nastaviti u drugim dekanatima. U nedjelju 11. veljače proslavit ćemo Dan života i obitelji u svim našim župnim zajednicama, te na taj način zaključiti ovaj tjedan posvećen braku i obitelji.

Svjedoci smo kako se uz brak i obitelj posljednjih godina često veže pojam kriza. Iz godine u godinu, u društvu u kojem živimo, svjedočimo porastu razvoda braka. Ne zaboravimo da se iza toga uvijek kriju ljudi, sa svojim često teškim životnim pričama, kojima smo pozvani pristupiti i poviti im rane (usp. Lk 10, 34). Uz njih pokušajmo pronaći više mjesta i za svu našu braću i sestre koji, zbog različitih razloga, nisu mogli ili ne mogu sklopiti brak. Svi zajedno posvetimo više pažnje svima koji su nakon bračnog loma i razvoda ostali sami, kao i onima koji su u međuvremenu sklopili novi civilni brak ili žive u izvanbračnoj zajednici. Pozvani smo pokazati im da im je Gospodin blizu, te da ih zajednica Crkve prihvaća imajući razumijevanja za njih i njihovu životnu situaciju.

Stavljajući naglasak ovog Božića na stvarnosti braka i obitelji želimo, nadahnuti primjerom Nazaretske obitelji, iznova otkrivati bračni i obiteljski život kao prostor u kojem se supružnici kroz autentične međusobne odnose mogu ostvariti u svom životnom pozivu i poslanju. Samo tako brak postaje izvor zadovoljstva i radosti, te prestaje biti promatran kao teret, a sve više postaje poželjan izazov i prilika za međusobni rast u ljubavi.

S nadom da ćemo to i sami otkriti i početi živjeti, kao i molitvom da u ovom našem svijetu i vremenu bude što više sretnih obitelji, nalik Nazaretskoj obitelji Isusa, Marije i Josipa, svim ljudima dobre volje i svoj stvorenoj stvarnosti, osobito svim našim dragim obiteljima, želim sretan Božić te blagoslovljenu i obiteljskom srećom ispunjenu novu 2018. godinu!

Dubrovnik, o Božiću 2017.
Mate Uzinić, dubrovački biskup