Vatikan, (IKA) – Nije bilo nikakvog prikrivanja, nikakve zabrana prijave zlostavljanja. Kongregacija za nauk vjere je tek nakon dvadeset godina obaviještena o tim događajima, rekao je to ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice o. Federico Lombardi odbacujući optužbe na račun Vatikana u slučaju Murphy, iznesene u dnevniku New York Times.
Tragični slučaj vlč. Lawrencea Murphyja, svećenika nadbiskupije Milwaukee, odnosio se na posebno ranjive žrtve koje su užasno trpjele zbog njegovih djela. Spolno zlostavljajući djecu s oštećenim sluhom, vlč. Murphy je prekršio zakon i što je još teže, sveto povjerenje koje su njegove žrtve imale u njega. Polovinom sedamdesetih godina, neke su žrtve vlč. Murphyja prijavile njegova zlostavljanja civilnim vlastima, koje su pokrenule istragu o njemu. Međutim, prema onome što je izneseno, istrage su obustavljene, primijetio je o. Lombardi.
Kongregacija za nauk vjere je dvadesetak godina poslije obaviještena o tom slučaju. Sugerirano je kako postoji veza između primjene upute “Crimen sollicitationis” i neprijavljivanja zlostavljanja djece građanskim vlastima u ovome slučaju. Zapravo takva veza ne postoji. Uistinu, protivno nekim tvrdnjama u tisku, nikada uputa “Crimen sollicitationis” niti Zakonik kanonskoga prava nisu zabranjivali prijavu zlostavljanja djece snagama javnog reda, rekao je o. Lombardi, a prenosi Radio Vatikan.
Krajem devedesetih, nakon više od dva desetljeća od prijave zlostavljanja biskupijskim vlastima i policiji, prvi put je Kongregaciji za nauk vjere postavljeno pitanje kako kanonski postupiti u slučaju Murphy. Kongregacija za nauk vjere bila je obaviještena o slučaju jer se odnosio na povredu sakramenta pokore. Važno je primijetiti da kanonsko pitanje upućeno Kongregaciji za nauk vjere ni na koji način nije bilo u svezi s mogućim civilnim ili kaznenim postupkom protiv vlč. Murphya, istaknuo je o. Lombardi.
U sličnim slučajevima, Zakonik kanonskoga prava ne predviđa automatske kazne, nego preporučuje da se donese presuda koja ne isključuje ni najtežu crkvenu kaznu, odnosno otpuštanje iz svećeničkoga staleža (usp. kan. 1395, § 2). Budući da je vlč. Murphy bio star i slaboga zdravlja, a živio je u osami te više od dvadeset godina nije bilo novih prijava zlostavljanja, Kongregacija za nauk vjere je predložila da nadbiskup Milwaukeeja razmotri mogućnost da, primjerice, ograniči javne istupe vlč. Murphyja i zatraži da vlč. Murphy prizna punu odgovornost za težinu svojih djela. Vlč. Murphy je umro četiri mjeseca kasnije, bez drugih izgreda, zaključio je o. Lombardi.