Notu je odobrio papa Franjo i potpisali su je viši pokorničar, kardinal Mauro Piacenza, te njegov zamjenik (regens) msgr. Krzysztof Józef Nykiel. Spomenuti dikasterij je u ožujku ove godine u Rimu organizirao XXX. tečaj o unutarnje području, u sklopu kojega je održana i audijencija s papom Franjom.

Uz navedeni dokument Apostolska je pokorničarna objavila pismo u kojemu kardinal Piacenza, među ostalim, objašnjava kako je baš papa Franjo, obraćajući se sudionicima tečaja u ožujku, podsjetio na svetu narav unutarnjeg područja, tj. intimnoga okružja u kojemu se odvija odnos između Boga i vjernika, koje se često neispravno shvaća i nedovoljno čuva čak i u crkvenoj zajednici. Papa je pritom upozorio da koncept unutarnjeg područja treba shvatiti ozbiljno, ponavljajući apsolutnu nepovredivost sakramentalnoga pečata, te nezamjenjive sastavnice sakramenta pomirenja nad kojom nikakva ljudska vlast nema moć.

Kardinal Piacenza u pismu nadalje objašnjava da je Apostolska pokorničarna svjesna neprocjenjive vrijednosti sakramentalne tajne, povjerljivosti i nepovredivosti savjesti, pojmova koji se trenutno čine uglavnom pogrešno shvaćenima ili ih se, u nekim slučajevima, dovodi u pitanje. Dokument koji je objavio spomenuti dikasterij polazi od zapažanja da snažnom utjecaju medija, tehnološkoga razvoja i komunikacijskih sredstava u današnjem društvu ne odgovara jednako snažna predanost potrazi za istinom, već prije morbidna želja za cirkulacijom vijesti, istinitih ili lažnih, kojima se već prema interesima daje veća ili manja važnost.

Apostolska pokorničarna – kako se ističe u pismu – smatra hitnim podsjetiti na apsolutnu nepovredivost sakramentalnoga pečata, bez iznimke, utemeljenu na božanskom pravu. Zbog toga je nužno insistirati na tome da se ispovjedni pečat ne može uspoređivati s profesionalnom liječničkom, ljekarničkom ili odvjetničkom tajnom. Pokajnik govori Bogu i – kako piše u dokumentu dikasterija – svaka politička ili zakonodavna inicijativa usmjerena protiv nepovredivosti sakramentalnoga pečata predstavlja neprihvatljivu povredu slobode Crkve koja ne dobiva legitimitet od pojedinih država, već od Boga.

U dokumentu se također ističe pravno-moralni opseg unutarnjeg područja koji se odvija i izvan sakramenta pokore, a kojemu kanonsko pravo jamči posebnu povjerljivost. Također se spominju i druge situacije koje obvezuju na čuvanje tajne, a koje nadilaze okvire unutarnjega foruma. Kardinal Piacenza u pismu navodi da tekst dokumenta ne može i neće biti ni na koji način opravdanje ili neka vrsta tolerancije za teške slučajeve zlostavljanja koje počine pripadnici klera, ističući pritom da je u promicanju zaštite maloljetnika i ranjivih osoba, te u sprečavanju i borbi protiv svih oblika zlostavljanja, neprihvatljiv bilo kakav kompromis. U dokumentu se upozorava da obrana sakramentalnoga pečata i svetosti ispovijedi nikada ne može predstavljati neki oblik mirenja sa zlom, ističući kako samoj strukturi sakramenta pomirenja, kao uvjet za njegovu valjanost, pripada iskreno pokajanje i čvrsta odluka pojedinca da će se popraviti i neće ponavljati počinjena zla.