Vatikan, (IKA) – “Naputak o kriterijima za zvanja koji se tiču osoba s homoseksualnim sklonostima vezano uz njihovo pripuštanje u sjemenište i primanje svetih redova”, naziv je dokumenta Kongregacije za katolički odgoj koji je 29. studenoga objavio Tiskovni ured Svete Stolice. Naputak na osam stranica i podijeljen u tri paragrafa odobrio je papa Benedikt XVI. 31. kolovoza ove godine a dokument potpisuju pročelnik Kongregacije za katolički odgoj kardinal Zenon Grocholewski i tajnik te Kongregacije naslovni nadbiskup Vertare J. Michael Miller.

Dokument je, kako se ističe u njegovu uvodu, pisan “u kontinuitetu s naukom Drugoga vatikanskog koncila i na osobit način s dekretom Optatam totius o odgoju svećenika” čemu su posvećeni i neki drugi ranije objavljeni dokumenti. Odmah se na početku objašnjava kako naputak ne želi zadržavati na svim pitanjima afektivnog i spolnog reda koja je nužno pomno pratiti i preispitivati tijekom čitavoga perioda formacije. Dokument, naime, obrađuje samo jedno posebno pitanje, koje su trenutačne prilike učinile još žurnijim, a ono glasi treba li ili ne pripustiti svetim redovima kandidate koji imaju duboko ukorijenjene homoseksualne sklonosti. U svjetlu nauka Katekizma Katoličke crkve, Kongregacija za katolički odgoj zajedno s Kongregacijom za bogoštovlje i disciplinu sakramenata smatra nužnim jasno ustvrditi da Crkva, premda duboko poštuje spomenute osobe, ne može pripustiti u sjemenište i svetim redovima one koji prakticiraju homoseksualnost, pokazuju duboko ukorijenjene homoseksualne sklonosti ili podupiru takozvanu gay kulturu. Naputak također ističe da kandidat za svećeničku službu mora dostići afektivnu zrelost koja ga čini sposobnim uspostaviti ispravan odnos s muškarcima i ženama.
Podsjećajući na stav katekizma o homoseksualnim činima i sklonostima dokument ističe kako “takve osobe nalaze u situaciji koja teško priječi uspostavu ispravnog odnosa s muškarcima i ženama”. Nipošto se ne smiju zanemariti negativne posljedice koje mogu proizići iz zaređenja osoba s duboko ukorijenjenim homoseksualnim sklonostima, upozorava dokument. Kada je pak riječ, dodaje se dokumentu, o homoseksualnim sklonostima koje su prolazne naravi, poput primjerice problema koje se javljaju tijekom mladićeva sazrijevanja prije završetka adolescentske dobi, isti se imaju jasno prevladati bar tri godine prije đakonskog ređenja.

Ako neki kandidat prakticira homoseksualnost ili pokazuje duboko ukorijenjene homoseksualne sklonosti, njegov duhovni vođa, kao i njegov ispovjednik, imaju dužnost iskreno ga odvraćati od nauma da nastavi daljnju svećeničku formaciju, kaže se u dokumentu. U utvrđivanju prikladnosti za svećenika važnu zadaću ima duhovni vođa. U razgovorima s kandidatom duhovni vođa mora naročito podsjećati na zahtjeve Crkve za svećeničkom čistoćom i afektivnom zrelošću kao osobinama koje nužno moraju resiti svećenika, te mu pomoći uvidjeti posjeduje li nužne osobine. On ima dužnost vrednovati sve osobine osobe i ustanoviti da kandidat ne pokazuje spolne poremećaje nespojive sa svećeništvom. Sam je pak kandidat, dodaje se u dokumentu, prvi odgovoran za vlastitu formaciju. On se mora sam s povjerenjem podvrći preispitivanju Crkve, biskupa, rektora sjemeništa i ostalih odgojitelja kojima su biskup i vrhovni poglavar povjerili zadaću odgajati buduće svećenike. Bilo bi krajnje nepošteno da neki kandidat zataji vlastitu homoseksualnost i usprkos tome pristupi ređenju.

Odgoj i naobrazba budućeg svećenika, kaže se u središnjem dijelu dokumenta, mora u sebi objedinjavati četiri dimenzije formacije: ljudsku, duhovnu, intelektualnu i pastoralnu. Potrebno je istaknuti osobitu važnost ljudske formacije, koja je temelj cjelokupne formacije. Da bi se nekog kandidata pripustilo đakonskom ređenju Crkva mora, među ostalim, utvrditi je li kandidat za svećeništvo postigao afektivnu zrelost.
Kongregacija, ističe se u završnom dijelu dokumenta, zahtijeva od biskupa, vrhovnih poglavara i svih odgovornih da pomno istraže i preispitaju prikladnost kandidata za svete redove, od pripuštanje u sjemenište pa do ređenja. Poziv na ređenje je osobna odgovornost biskupa i vrhovnog poglavara. Nakon što saslušaju mišljenje onih kojima je povjerena odgovornost formacije, biskup i vrhovni poglavar, prije no što kandidata pripuste ređenju, moraju steći moralno pouzdan sud o njegovim osobinama. U slučaju da postoji ozbiljna sumnja u vezi s tim ne smiju ga pripustiti ređenju. Prepoznavanje zvanja i utvrđivanje zrelosti kandidata, dodaje dokument, također je ozbiljna zadaća rektora i ostalih odgojitelja u sjemeništu. Prije svakog ređenja, rektor mora izreći svoj sud o osobinama kandidata koje traži Crkva.
Biskupe, biskupske konferencije i vrhovne poglavare naputak na kraju poziva da “bdiju kako bi se uredbe toga naputka vjerno obdržavali za dobro samih kandidata i kako bi se Crkvi uvijek zajamčilo da ima prikladne svećenike, prave pastire po srcu Kristovu”.