Vatikan, (IKA) – Sveta Stolica podsjeća na postojeće norme za slavljenje euharistije, upozorava na opasnosti “samovolje” u liturgiji i biskupe poziva da pozorno nadziru pridržavanje liturgijskih propisa. U novom dokumentu objavljenom 23. travnja u Vatikanu pod naslovom “Redemptionis Sacramentum” u 186 točaka razrađene su brojne pojedinosti i istaknuta nužnost nadilaženja “teških zloporaba” na liturgijskom području. Bez spominjanja konkretnih zemalja, u instrukciji se upozorava kako je takva praksa u nekim mjestima postala uobičajena, što je nedopustivo, jer svojevoljne promjene u liturgiji vode podjeli u zajednicama.
Dokument su u Tiskovnom uredu Svete Stolice predstavili prefekt i tajnik Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu kardinal Francis Arinze i nadbiskup Domenico Sorrentino te tajnik Kongregacije za nauk vjere nadbiskup Angelo Amato, a nazočan je bio i predsjednik Papinskog vijeća za tumačenje crkvenih zakona kardinal Julian Herranz.
Nove smjernice prije svega ističu velike prednosti proizišle iz liturgijske obnove Drugoga vatikanskog sabora, po kojoj je sudjelovanje vjernika u oltarnoj žrtvi svjesnije i aktivnije. U dokumentu se dosljedno utvrđuju postojeće norme i nema novosti o kojima se u medijima nagađalo, na primjer u pogledu ministranata, otkako je papa Ivan Pavao II. protekle godine u svojoj enciklici o Euharistiji najavio objavljivanje smjernica. Sveti je Otac podsjetio da je taj sakrament nešto najdragocjenije što Crkva može imati na svome putu u povijesti. To je otajstvo spasenja, preveliko da bi si netko mogao dopustiti postupati s njime prema osobnoj samovolji, a isto ga tako nitko ne treba podcjenjivati. Treba, naime, uvijek misliti na to da je u Euharistiji doista, stvarno i bitno sadržano Tijelo i Krv našega Gospodina Isusa Krista. Stoga dokument “Redemptionis Sacramentum” poziva da se ne smanjuje važnost i veličina sakramenta, te da se ne pomućuje vjera vjernika.
U tom smislu naputak ističe mjerodavnost crkvenih vlasti, biskupa u zajedništvu s Papom, u uređivanju euharistijske discipline, nužnost svećenika za euharistijsko slavlje; ne samo gozbenu, već iznad svega žrtvenu narav toga sakramenta; obvezu korištenja samo euharistijskih molitvi iz Misala, spominjući Papino, i ime mjesnoga biskupa; zabranu laicima propovijedati u tijeku mise, te poziv svećenicima da ne isprazne istinski smisao Božje Riječi govoreći samo o politici ili svjetovnim temama; nužnost ispovijedi u slučaju teškoga grijeha prije pristupanja pričesti. Dokument, nadalje, ističe kako je potpuno isključeno da se od liturgije stvara prostor za probe i osobnu samovolju, koje ne može opravdati niti jedna dobra namjera. Stoga se, između ostaloga, preporučuje korištenje samo beskvasnoga kruha i prirodnog vina. Osim toga, valja izbjegavati određene ekumenske inicijative, koje su “premda velikodušne u namjerama”, protivne euharistijskoj disciplini. Slavlje se ne može održati na nekršćanskome svetom mjestu ili uvoditi u misu elemente ostalih religija. Isto tako, treba poštivati razliku između svećeničke uloge i uloge laika, izbjegavajući i njihovu “klerikalizaciju”. U dokumentu se izražava i pohvala mnogim laicima katehistima koji zamjenjuju svećenike u nekim liturgijskim dužnostima u misijskim zemljama i na područjima progona. Potvrđena je i mogućnost slavlja na latinskome jeziku. Među akolite u služenju na oltaru mogu se uvrstiti djevojčice ili žene. U dokumentu se nadalje navode neke norme za pričest: vjernici primaju pričest klečeći ili stojeći, i dopušteno je primiti Euharistiju dva puta u istome danu. Naposljetku, dokument potiče Euharistijsko klanjanje, ali Presveti Sakrament ne treba nikada ostati izložen, pa i na kratko vrijeme, bez dostatne brige koja zahtijeva prisutnost. Svaki katolik može izvijestiti crkvene vlasti o eventualnoj liturgijskoj zloporabi. Novi dokument, dakle, potvrđuje već postojeća pravila i ističe da svi vjernici imaju pravo na istinsku liturgiju. Želi se, naime, pomoći svima da dožive iskustvo učenika iz Emausa koji su Isusa prepoznali u lomljenju kruha – u tom su se trenutku otvorile njihove oči.
U razgovoru s novinarom Radio Vatikana kardinal Arinze napomenuo je kako sve zloporabe nisu na istoj razini. Neke zloporabe, primjerice, stavljaju u opasnost čak i vrijednost sakramenta. Ako bi netko umjesto vina koristio neko drugo piće, ili umjesto beskvasnoga neku drugu vrstu kruha, sakrament ne bi vrijedio. Ima, nadalje, i drugih zloporaba, primjerice, ako se ne slijedi ono što je napisano u Misalu, nego se izgovaraju riječi koje su plod nekih osobnih ideja. U tom slučaju slavlje možda nije izgubilo vrijednost, ali to nije dobro jer je to sveti obred. Stoga nakon objavljivanja dokumenta očekujemo veću vjeru u Presvetu Euharistiju, veće poštovanje za taj sakrament, i veću milost za Božji narod, kako bi se svatko od nas, idući na misu, osjećao kao oni koji se vraćaju s Kalvarije, i iz dvorane Posljednje večere, kazao je kardinal Arinze.