Vatikan, (IKA) – Crkva čini sve što je u njenoj moći kako se u budućnosti ne bi ponovilo seksualno zlostavljanje maloljetnika, ističe se u priopćenju ravnatelja Tiskovnoga ureda Svete Stolice o. Federica Lombardija od 9. ožujka. Priopćenje je, kako prenosi agencija SIR, posvećeno “veoma teškom pitanju seksualnog zlostavljanja maloljetnika u ustanovama koje se nalaze pod upravom crkvenih tijela i od strane odgovornih osoba u Crkvi, osobito svećenika”.
Spomenuvši na početku veliki problem seksualnoga zlostavljanja u Crkvi i društvu u Irskoj, Lombardi je napomenuo da je papa Benedikt XVI. nedavno pokazao zabrinutost za taj problem, posebno kroz dva susreta – najprije s najvišim predstavnicima biskupa, a zatim sa svim ordinarijima – a priprema i pismo na tu temu za Crkvu u Irskoj. Međutim, posljednjih se tjedana rasprava o seksualnome zlostavljanju maloljetnika povela i u Crkvama u nekim zemljama središnje Europe kao što su Njemačka, Austrija i Nizozemska, napominje nadalje Lombardi. Istaknuvši kako su se glavne crkvene institucije u tim zemljama pravodobno i odlučno uhvatile u koštac s tim problemom, pokazujući volju za transparentnost, ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice primijetio je da su one time na pravi način pristupile rješavanju problema, jer, kako je istaknuo, ispravno je odmah na početku priznati ono što se dogodilo, te pokazati brigu za žrtve i posljedice djela koja su im učinjena. Osim toga, uzete su u obzir već postojeće smjernice ili su predviđene nove, kako bi se odredila strategija prevencije te učinilo sve moguće da se slična vrlo ozbiljna djela ne bi više ponovila.
Ti događaji potiču Crkvu da dadne odgovarajuće odgovore koji trebaju biti uvršteni u širi kontekst i problem koji se tiče zaštite djece i mladih od seksualnoga zlostavljanja u društvu, istaknuo je nadalje Lombardi. Sigurno da pogreške počinjene u ustanovama pod upravom crkvenih tijela, i koje su počinili crkveni predstavnici, treba osuditi, s obzirom na odgojnu i moralnu odgovornost Crkve. Ali sve objektivne i informirane osobe znaju da je to pitanje puno šire. Zato bi svaljivanje krivnje samo na Crkvu zavelo na pogrešni trag, napomenuo je Lombardi te kao primjer naveo Austriju. Podaci koje su nedavno dale nadležne vlasti u toj zemlji, naime, pokazuju da je u istome referentnom razdoblju u institucijama povezanima s Crkvom utvrđeno 17 slučajeva seksualnog zlostavljanja maloljetnika, dok ih je u drugim sredinama zabilježeno čak 510. Valja se pozabaviti također tim slučajevima, primijetio je Lombardi.
Što se pak tiče Njemačke, u kojoj se govori o inicijativama Ministarstva obitelji za organiziranjem okrugloga stola na kojem bi sudjelovali predstavnici raznih odgojnih i društvenih ustanova, na kojemu bi se na potpun i odgovarajući način razmotrio taj problem, Lombardi je istaknuo da je Crkva spremna aktivno sudjelovati u tome projektu te primijetio kako njezino bolno iskustvo vjerojatno može biti koristan doprinos i za druge.
Naposljetku, Lombardi je podsjetio kako Crkva živi uključena u građansko društvo i u njemu preuzima svoje odgovornosti, ali ima i svoj posebni poredak, onaj kanonski, koji odgovara njezinoj duhovnoj i sakramentskoj naravi, i u kojemu su stoga i pravni i krivični postupci drukčije naravi, napomenuo je Lombardi te pojasnio kako, primjerice, nisu predviđene novčane kazne ili lišavanje slobode, već zabrana vršenja službe, ukidanje prava na crkvenome planu i slično. Na kanonskome području zločin seksualnoga zlostavljanja maloljetnika uvijek je bio smatran jednim od najtežih i kanonski propisi su to uvijek potvrđivali, posebno u pismu “De delictis gravioribus” iz 2001. godine, koje se ponekad neprimjereno smatra uzrokom određene “kulture šutnje”. Tko poznaje i razumije o čemu je riječ zna da je ono bilo odlučujući znak upozorenja biskupima na ozbiljnost problema, te konkretni poticaj za razradu djelotvornih smjernica za njegovo rješavanje, istaknuo je Lombardi. U zaključku priopćenja napominje se kako, premda se ne može poreći težina patnje koju proživljava Crkva, ne treba odustati od napora da se učini sve moguće kako bi se na kraju polučili pozitivni rezultati, bolja zaštita djece i mladih u Crkvi i u društvu, te pročišćavanje same Crkve.