"SVETI AMBROZIJE BIO JE I OSTAO DAR ZA CIJELU CRKVU" Uz šesnaeststoljetnu obljetnicu smrti svetog Ambrozija, biskupa i crkvenog naueitelja, papa Ivan Pavao II. uputio je milanskom nadbiskupu kardinalu Karlu Mariji Martiniju, sveaenstvu, zavjetovanim osob

ama i vjernicima laicima apostolsko pismo “Operosam diem”
Ivan Pavao II. uputio je katolicima najveae talijanske nadbiskupije apostolsko pismo, istaknuvši u “Uvodu” da je “sveti Ambrozije bio i ostao dar za cijelu Crkvu, kojoj je ostavio jedinstveno blago bogato naukom i svetošau” (br. 1). Sveti Ambrozije bio je “jak i blag pastir, eovjek ukora i eovjek oproštenja, odluean protiv grijeha i strpljiv s grešnicima, zahtjevan s vlastodršcima i s potpunim poštovanjem prema državi, povezan s vladarima i bliz svom narodu, duboki znanstvenik i neumorni eovjek rada” (br. 2) i stoga je njegov primjer znaeajan i za suvremenu Crkvu.
Apostolsko pismo podijeljeno je na 6 glava i 33 elanka. U prvoj glavi, naslovljenoj “Biskup Ambrozije” (br. 3-13), Papa istiee kako milanska Crkva ima vrlo jak razlog za radost jer “Ambrozije, na svoj naein, još uvijek govori s milanske katedre i njegov glas prihvaaa i priželjkuje eitava Crkva” (br. 3). U svome pastoralnom radu, koji je bio prožet istinskim proueavanjem bogoslovlja, Ambrozije se borio protiv arijevskog krivovjerja na vrlo mudri i razumni naein, promieuai iskreno i uvjereno prihvaaanje prave vjere jasnim i razložnim propovijedanjem (usp. br. 6). Njegovo djelovanje nije se zaustavljalo na crkvenom podrueju, vea je svojim marom i obujmom zahvaaalo i ondašnje društvo, koje je trebalo istinsku obnovu. Stoga se sveti Ambrozije odlueno usprotivio i ponovnom bu?enju “rimskog duha” kojim se htjelo vratiti na poganstvo, jasno zahtjevajuai da se sada, “buduai da se milost proširila me?u ljudima ‘s pravom promiee istina'” (br. 7.). Odlueno se borio protiv svih koji su iskorištavali svoje bogatstvo darujuai i pomažuai tobože sve ugrožene, nameeuai im neljudske kamate. Kako bi se od takve lihve spasio narod, Ambrozije je eak smatrao biskupskom dužnošau iskorijeniti te poroke i poletno promicati djelotvornu kršaansku ljubav – caritas (usp. br. 8). Premda toliko i tako djelatno zauzet, sveti Ambrozije bio je i eovjek duboke vjere i promišljanja Božjeg otajstva, tako da je i sam sveti Augustin, njegov ueenik, izjavio: “Tko bi se usudio smetati ga u njegovoj sabranosti?” (br. 11).
Od druge do eetvrte glave, naslovljenih “Pogled usredotoeen na Božju Rijee” (2. glava), “Krist je sve za nas” (3. glava), “Trijezni zanos Duhom” (4. glava), Papa podsjeaa vjernike na duhovni put koji je sveti Ambrozije ocrtao “za Crkvu i za svakog kršaanina” (br. 24), stavljajuai u središte svog promišljanja osobu Isusa Krista. Njegov zahtjevan duhovni put, piše Papa u petoj glavi pod naslovom ” U službi jedinstva”, “vjernika privodi rastuaem zajedništvu s Kristom. A to se zajedništvo ne može ne oeitovati u zajedništvu duha i srca (usp. Dj 4,32) s braaom u vjeri. Ta je odrednica njegovog nauka posebno poticajna za sve koji se zauzimaju oko ekumenizma” (br. 29). Završna glava dokumenta “Neka u svakome bude Marijin duh” poziva sve da u pripremi za Jubilej razmišljaju tako?er i o otajstvu Marijina božanskog majeinstva bez kojega se ne može niti zamisliti “Kristova središnjost koja ne može biti odvojena od priznavanja uloge povjerene njegovoj Presvetoj Majci. Ambrozije je bio profinjeni marijanski teolog koji je o njoj neumorno pjevao.” (br. 31). (dl)