Split, (IKA) – “Donijeli smo danas sa sobom svoje radosti i žalosti, poteškoće i križeve, ali i svoje nade, planove i programe kako bismo od sv. Ante isprosili ohrabrenje i usmjerenje za život”, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, uvodeći u misno slavlje i proslavu blagdana sv. Antuna Padovanskoga u nedjelju 13. lipnja u franjevačkom samostanu na Poljudu, u splitskom vjerničkom puku od davnina poznatom kao Sveti Ante. Mnoštvo vjernika najprije se u procesiji uputilo oko samostana sv. Antuna, noseći njegov kip kao simbol njegove prisutnosti među vjernicima, a zatim je u dvorištu samostana služena svečana misa, koju je svojom pjesmom animirao mješoviti župni zbor.
Obraćajući se mnoštvu okupljenih vjernika, mons. Barišić istaknuo je da osobe uzornoga života, sveci znani i neznani, nisu samo dio povijesti nego i budućnosti jer oni postaju naši sugovornici i trajni zagovornici pred Bogom. Takav je i sv. Ante, u vjerničkom puku poznat kao svetac svega svijeta. Što to danas sv. Ante želi reći čovjeku i društvu, upitao je nadbiskup. Da bi pokušao odgovoriti na to pitanje progovorio je o tomu što utemeljuje današnje društvo. “Neki kažu ekonomija, drugi rod-rodbina, treći valuta, autoceste, jezik. Sve je to važno, ali treba biti nešto dublje. Sveto je izvor i najdublji temelj društva. Ono prenosi vrednote koje povezuju pojedinca i naraštaje”, istaknuo je nadbiskup te nastavio: Sv. Ante je uvidio tu potrebu čovjeka i zajednice: fizičku i duhovnu glad. Intervenirao je u svoje društvo. Padova je u njegovo vrijeme u statut grada unijela model pravilne raspodjele materijalnih dobara i zaštitu dostojanstva čovjeka. Pitanje je kako mi možemo nastaviti njegovo djelo? Da je kriza koja nas je zahvatila posljedica prirodnih nepogoda, suša, a ne škrtosti ljudskoga srca, bilo bi nam lakše, nastavio je mons. Barišić. Gdje nema solidarnosti, istine, slobode, odgoja, vrednota, svetoga nema ni izlaska iz krize. Živimo u mitu da nam proizvodnja, tržište, ulaganja mogu osigurati radostan život. To može ispuniti dio ljudskih potreba, ali nas ne može i usrećiti, upozorio je. Svetom Anti se molimo za izgubljene stvari. Da ne bismo u ovom vremenu i prostoru putovali kao zračni baloni – koji su izgubili pamćenje, zaboravili prošlost i ne vjeruju u budućnost – molimo se tom svecu da prvo sebe pronađemo, pa da onda i vidimo druge i njihove potrebe. Neka naša molitva bude iskrena a ne neka napojnica ili bakšiš koji ostavimo u trgovini, poručio je nadbiskup.
Propovijed je zaključio osvrtom na Svećeničku godinu. Mnogo se toga kroz proteklu godinu govorilo o svećenicima i dobroga i lošega. Vrijeme je pročišćavanja. Želio bih da sada sami svećenici, koji su bogatstvo Crkvi i društvu, više progovore svojim riječima i djelima autentično nasljedujući Krista. Riječ zahvale na kraju je uputio župnik fra Ante Kekez, a nepregledna rijeka vjernika i ove je godine svjedočila koliki je trag u Crkvi ostavio taj svetac čijem se zagovoru vjernici utječu.

.