1. Danas slavimo blagdan sv. Josipa, muža Marijina (Mt 1,24; Lk 1,27). Liturgija nam ga pokazuje kao Isusova “oca” (Lk 2,27.33.42.43.48), koji je spreman ostvariti božanske naume i onda kada oni izmiču ljudskom shvaćanju. Po njemu, “sinu Davidovu” (Mt 1,20; Lk 1,27), ispunila su se Pisma i Vječna Riječ postala je čovjekom, po Duhu Svetom, u krilu Djevice Marije. Sveti Josip je u evanđelju opisan kao “pravedan” (Mt 1,19) i za sve je vjernike uzor života u vjeri.

2. Riječju “pravedan” ističe se njegova moralna ispravnost, iskreno prianjanje uz vršenje zakona i stav potpune otvorenosti volji nebeskoga Oca. Također u teškim i katkad dramatičnim trenucima, ponizni nazaretski tesar nikada si ne uzima pravo da diskutira o Božjem naumu. Čeka poziv odozgor i u tišini poštuje otajstvo, prepuštajući se Gospodinovu vodstvu. Primivši zadaću vrši je poniznom odgovornošću: spremno odgovara anđelu kada treba uzeti za ženu nazaretsku Djevicu (usp. Mt 1,18-25), u bijegu u Egipat (usp. Mt 2,13-15) i na povratku u Izrael (usp. isto 2,19-23). U malobrojnim, ali znakovitim potezima evanđelisti ga opisuju kao brižnog Isusova čuvara, pažljivoga i vjernog muža, koji vrši zadaću glave obitelji u stalnom stavu služenja. Sveta nam Pisma ništa više ne govore o njemu, ali u toj je šutnji obuhvaćen sam način njegova poslanja: život življen u sivilu svakodnevice, ali sa sigurnom vjerom u Providnost.

3. Sveti je Josip svakoga dana morao brinuti za potrebe obitelji teškim radom svojih ruku. Zato ga Crkva s pravom pokazuje kao zaštitnika radnika. Današnji blagdan predstavlja stoga zgodnu prigodu da se razmišlja također o važnosti rada u životu čovjeka, u obitelji i u zajednici. Čovjek je subjekt i protagonist rada i, u svjetlu te istine, može se dobro shvatiti temeljnu poveznicu koja postoji između osobe, rada i društva. Ljudska djelatnost – podsjeća Drugi vatikanski koncil – proizlazi iz čovjeka i prema njemu je usmjerena. Prema Božjem naumu i volji, ona mora služiti istinskom dobru čovječanstva i omogućiti “čovjeku kao pojedincu ili kao članu zajednice da razvije i ostvari svoj potpuni poziv” (usp. Gaudium et spes, 35).

Da bi se ispunilo tu zadaću, potrebno je njegovati “provjerenu duhovnost ljudskog rada” ukorijenjenu, čvrstim korijenjem, u “evanđelje rada” i vjernici su pozvani naviještati i svjedočiti kršćansko značenje rada u svojim različitim zanimanjima koja obavljaju (usp. Laborem exercens, 26).

4. Neka sveti Josip, tako velik i ponizni svetac, bude primjer na kojem će se kršćanski radnici nadahnjivati, zazivajući ga u svakoj prilici. Brižnom čuvaru svete nazaretske obitelji želim danas povjeriti mlade koji se pripremaju za buduće zanimanje, obitelji i cio svijet s očekivanjima i izazovima, problemima i perspektivama kojima je označen.

Neka sveti Josip, sveopći zaštitnik Crkve, bdije nad čitavom crkvenom zajednicom i, kao čovjek mira, izmoli za čitavo čovječanstvo, osobito za narode nad koje su u ovim satima nadvila ratna opasnost, dragocjeni dar sloge i mira.