, nego iz boli utemeljenoj na nadnaravnim razlozima
Vatikan, 25. 3. 1996. (IKA) – “U sakramentu pokore, sakramentu ispovijedi i pomirenja, ponavlja se osobna povijest svake duše opisana u evan?eoskom doga?aju carinika koji se vratio kuai opravdan: ‘A carinik, ostajuai daleko, ne usudi se ni oeiju podignuti prema nebu, vea se udarao u prsa i molio ‘Bože smiluj se meni grešniku! – Kažem vam, ovaj se vrati opravdan kuai a ne onaj. Jer tko se uzvisi bit ae ponižen, a tko se ponizi bit ae uzvišen’. (Lk 18, 13-14) Spoznati vlastitu bijedu u odnosu prema Bogu ne znaei poniziti se, nego živjeti istinu vlastitog stanja i tako slijediti pravu velieinu pravde i milosti izraženih nakon pada u grijeh kao posljedice zloae i slabosti”, stoji na poeetku poruke što ju je papa Ivan Pavao II. uputio kardinalu Williamu W. Baumu, velikom Pokorniearu.
“Istina, koja dolazi od Rijeei i njoj nas uzdiže, pojašnjava zašto sakramentalna ispovijed mora proizlaziti ne iz psihološkog poticaja, kao da bi sakrament bio nadomjestak psihološkoj terapiji, nego iz boli utemeljenoj na nadnaravnim razlozima, jer grijeh obešaašauje istinu o Bogu najveaem dobru, prouzroeio je patnje Otkupitelja i izazvao u nama gubitak vjeenih dobara… Oeito je tako?er da u optuživanje grijeha mora biti ukljueena i ozbiljna odluka da ih više ne poeinimo u buduanosti. Ako bi nedostajalo to raspoloženje, u stvarnosti ne bi bilo kajanja… Kako to kajanje mora proizlaziti prije svega iz boli što smo uvrijedili Boga, tako se i odluka da više ne griješimo mora temeljiti na božanskoj milosti, da Gospodin nikada ne uskrati svoju pomoa onomu koji eini sve što je u njegovoj moai da djeluje easno. Ako bismo htjeli osloniti na našu snagu… odluku da više ne griješimo… iskrivili bi pravu istinu o eovjeku, njegovu ovisnost o Stvoritelju”, stoji na kraju poruke Svetog Oca.