Đakovo, (IKA) – Akademija u čast Bezgrešne koju su 7. prosinca, na uočnicu svetkovine Bezgrešnog začeća BDM, zaštitnice Sjemeništa u Đakovu, organizirali bogoslovi i njihovi odgojitelji, održana je u Dvorani biskupa Antuna Mandića. Uz rektora Bogoslovnog sjemeništa, mo Ivana Andrića, proslavi je nazočio nadbiskup Đuro Hranić, umirovljeni nadbiskup Marin Srakić, profesori KBF-a predvođeni dekanom prof. dr. Perom Aračićem, zajednica Milosrdnih sestra sv. Križa predvođena provincijalnom poglavaricom s. Amalijom Kupčerić, svećenici koji djeluju u središnjim ustanovama nadbiskupije, članovi Stolnog kaptola na čelu s velikim prepoštom mons. Stjepanom Karalićem, zajednica umirovljenih svećenika, na čelu s ravnateljem Svećeničkog doma mons. Lukom Strgarom te župljani središnje đakovačke župe Svih svetih sa župnikom Tomislavom Ćorlukom.
Duktor bogoslovske zajednice Marko Čubelić nazočnima se obratio referatom “Marijina kuća”, koji je zaključio riječima: “Uzdamo se da će nam naša zaštitnica, zagovornica i majka Marija, kao svojim osobitim štićenicima, i dalje pomagati da odbacujemo sve one riječi koje su se po riječima prvoga zavodnika bile nastanile u uhu i srce one prve Eve, te da prihvaćamo riječi koje je BDM čula, poslušala i dostojno prihvatila svojim srcem.”
Pozdravljajući nazočne te upućujući zahvalu svima koji su uložili trud u pripremu ove proslave, rektor Andrić osvrnuo se na 1913. godinu, kada je dovršena gradnja zgrade Bogoslovnog sjemeništa, i to brigom biskupa Ivana Krapca, a prema projektu arhitekta Dionisa Sunka. “Prije sto godina, dana 20. listopada 1913., u tek izgrađeno sjemenište okupili su se i uselili bogoslovi. I tako je od tada pa do danas. Sto godina je tako pod krovom đakovačkoga bogoslovnog sjemeništa. Novi mladići, nove generacije bogoslova dolaze i odlaze, stotine njih dulje ili kraće vrijeme tu su nalazili svoj dom”, rekao je rektor.
“S pogledom na lik BDM, kako nekad reče biskup, kao i s njezinim pogledom na nas, u tom uzajamnom gledanju – tako se, zapravo, od samih početaka usmjeravao i odvijao život našega Sjemeništa, još od kada se ono prije 208 godina smjestilo u Đakovu, našavši svoj dom najprije u franjevačkom samostanu, uz crkvu posvećenu ‘Neoskvrnjenom Začeću BDM’. Pod tim starim krovom 108, zatim pod ovim novim 100 godina, u Marijin lik zagledani, rasli su, i danas rastu pripravnici na svećeništvo nastojeći iz vlastitog srca i uma stvoriti kip Kristov, djelo Kristovo – da se Krist u njima oblikuje, a učeći od One koja to najbolje zna”, rekao je rektor Andrić.
“Svetkovinom Bezgrešnog začeća BDM ispovijedamo slobodno spasenjsko izabranje svih ljudi u Kristu i sveopću Božju ljubav koja je jača i od posljedica ljudskoga grijeha. Istodobno zahvaljujemo Bogu što je Blaženu Djevicu Mariju, pripremajući je da bude majka njegova ljubljenoga sina Isusa Krista, izuzeo od naše ljudske sveopće grešnosti”, rekao je nadbiskup Hranić, istaknuvši kako je Marijino predanje bilo potpuno i savršeno. “Marija slika i model Crkve, izazov i majka svima nama u našem uzdraju Bogu i prihvaćanju njegove riječi i njegova poziva”, dodao je nadbiskup. Obraćajući se bogoslovima, nadbiskup je istaknuo kako je Bog svakom od njih osobno, slično kao i Mariji, poslao svoga svetog anđela, koji im je ponudio da se i oni svojim prinosom, svojom svećeničkom službom, uključe u ostvarenje povijesti spasenja, a u njihovim molbama prepoznaje s Marijin fiat.
U glazbeno-recitatorskom programu nastupili su bogoslovi đakovačkog Sjemeništa, Mješoviti katedralni zbor i zbor Milosrdnih sestara sv. Križa.

Svečano euharistijsko slavlje u povodu proslave zaštitnice sjemeništa u Đakovu 8. prosinca u kapeli Bogoslovnog sjemeništa predvodio je nadbiskup Hranić. Bogoslovima koji slave svoju zaštitnicu rekao je: “Tko nije u stanju ugraditi se u stari panj, u Crkvu, dopustiti da se ljudi o taj panj spotiču, da se na njega ljute i da mu prijete, tko nije u stanju raširiti grane Crkve i ljubiti i one koji po tim granama mešetare i koji se kao paraziti skrivaju ispod kore toga starog stabla – taj se ne poistovjećuje s Crkvom. Dragi bogoslovi, ljubiti Crkvu i biti Crkva, znači ugraditi se u stari panj, a ne sa strane suditi i kritizirati jer Crkva je takva kakvi smo mi i nema je tko drugi pomladiti i osvježiti ako to ne želimo mi. Ona je Kristova, ali on je danas povjerava nama.”