Nova Gradiška, (IKA) – Na svetkovinu Bezgrešnog začeća BDM, 8. prosinca, požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je istoimenu župu u Novoj Gradiški i predvodio euharistijsko slavlje u zajedništvu sa svećenicima Novogradiškoga dekanata. U homiliji biskup je rekao kako nas taj blagdan stavlja upravo pred pitanje zla, toliko prisutnoga u našoj svakodnevici, koje nas razara na najdubljoj duhovnoj razini našega bića s teškim društvenim posljedicama. Ne znamo njegovo podrijetlo niti ga bilo kojim ljudskim sredstvima možemo svladati. Možemo staviti u zatvor sve one ljude koji čine zlo, ali ga time nećemo iskorijeniti jer nismo u mogućnosti dohvatiti njegov izvor niti dati primjeren odgovor na njegovu razornost. Naglasio je kako nam u tom pogledu pomaže Objava koja u današnjem prvom čitanju svjedoči da je Bog stvorio čovjeka dobrim ali da je na prapočecima Zli pristupio njegovoj slobodi, prevarom je pomračio te se on opredijelio za zlo i postao ranjeno Božje stvorenje. Pismo nadalje otkriva da Bog prema tom čovjekovu stanju nije ostao ravnodušan, a Pavao tumači da mu je pristupio svojom svemoćnom ljubavlju u žrtvi svoga Sina na križu, jedinom primjerenom odgovoru na čovjekovu ranjenost zlom. Biskup je pojasnio kako Bog s obzirom na čovjeka ranjenoga zlom ima prvi inicijativu te Mariju uspostavlja u stanje puno milosti, oslobađa je od iskonskog grijeha, osposobljuje za Majku svoga Sina, otkupitelja čovjeka. Istaknuo je da upravo zbog toga što nas je Bog sve u Sinu ljubavlju izabrao za posinstvo, zlo nema posljednju riječ s obzirom na našu sudbinu. Podsjetio je kako je požuda utisnuta u naše tijelo razlogom da se oko zla ne trebamo truditi, nego se ono događa gotovo samo od sebe, ali da ga može nadvladati Isusovom moći ljubavi, surađujući s Božjom milošću, nastojeći živjeti po evanđeoskim moralnim načelima te ostvariti slobodu i dostojanstvo sinova i kćeri Božjih. Kazao je da čovjek nikada nije pogrešno činio kad je surađivao s Bogom te je naglasio kako današnji blagdan govori o evanđeoskoj antropologiji, kršćanskom shvaćanju i veličini čovjeka u ostvarenoj slobodi darom milosti Božje. Istaknuo je da je čovjek moralno biće i nikada se ne može u potpunosti ostvariti ako ostane zarobljen požudom. Spomenuo je da zdravstveni odgoj, nedavno uveden u naše javne škole, ne računa s duhovnom i moralnom dimenzijom u odgoju mladog čovjeka, ne promatra spolnost u cjelovitosti njegove osobe, ostaje na razini određene funkcionalnosti i prepušta čovjeka njegovoj ranjenosti zlom. Pozvao je vjernike da se ne pokolebaju u zauzimaju za kršćanski pristup čovjeku i odgoju te pomognu mladima da žive u punoj slobodi djece Božje, kako je to nastojala većina hrvatskih ljudi tijekom naših trinaest stoljeća.