Đakovo, (IKA/TU) – O svetkovini Bogojavljenja đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Marin Srakić predvodio je 6. siječnja središnje pontifikalno misno slavlje u đakovačkoj katedrali-bazilici Sv. Petra. Nadbiskup je podsjetio da danas jedan dio kršćanskog svijeta, po starom kalendaru slavi Badnjak, ulazak u proslavu božićnih blagdana, te je grkokatolicima i vjernicima Istočnoga obreda čestitao Božić i potaknuo nazočne da i njih uključe u svoje molitve, kao i potrebe našega naroda, domovine, obitelji i pojedinaca. Najveće bogojavljenje zbilo se na Božić, kada se Bog očitovao ljudima po svom utjelovljenom Sinu, što je objava njegove moći, blagonaklonosti i njegove beskrajne dobrote, rekao je mons. Srakić u homiliji. “Isus se najprije očitovao pastirima, poniznim, jednostavnim, siromašnim ljudima, a danas smo čuli u evanđelju, očitovao se i moćnim osobama visokoga ranga i kulture. Najprije se očitovao predstavnicima izraelskog naroda, a ona ljudima koji su došli izdaleka, iz poganskih krajeva. Dakle, Isus ne daje prednost, ne diskriminira, ne gleda na rasu, društveni sloj ili na kulturnu razinu kojoj čovjek pripada. Krist se želio objaviti svakom čovjeku, svakom tko traži iskrenim i poniznim srcem; on se želi objaviti i poganima, ne samo Židovima, svim narodima, jer Bog želi da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine”, rekao je nadbiskup, te pojasnio kako danas slavimo i Crkvu kao sakrament spasenja, mjesto gdje se Krist hoće očitovati ljudima svih vremena i svih mjesta, ali i misionarsku narav Crkve.
Kroz ponašanje Heroda, pismoznanaca i mudraca, mons. Srakić je pojasnio kako čovjek može reagirati na Božju objavu. “Možemo razabrati stav Heroda koji je u naviještenju Mesije vidio opasnost za svoju vlast. Uvijek su moćnici u politici, kulturi, ekonomiji imali strah od Krista, u njemu su gledali opasnost. Čovjek pohlepan za vlašću, novcem, užitkom spreman je ušutkati Krista, maknuti ga kao što je to htio Herod. Ušutkati, maknuti njega, i sve koji su mu vjerni, no Herod nije uspio. Na kraju, moramo priznati, neće vladati zlo, pokvarenost ili korupcija. Neće to biti zadnja riječ, zadnja riječ je dobrota.” Stav pismoznanaca nadbiskup Srakić opisao je kao indiferentan jer oni znaju gdje i kada se Krist treba roditi i to govore mudracima. “Da su se potrudili, tih nekoliko kilometara od Jeruzalema do Betlehema vidjeli bi Krista, no oni takvog Krista nisu očekivali i nisu trebali. Takav je stav onih koji ne žele i ne trebaju da ih netko u nečemu pouči, da im otvori oči, nego su zadovoljni onim što jesu i što imaju. Ni taj stav nije dobar u povijesti čovječanstva. Treći stav je stav mudraca, tri kralja. Oni žele upoznati istinu. Oni su ponizni, raspoloženi, spremni odgovoriti na poziv, koji nije bio jako snažan. Nije to bio udarac groma, nije to bila nikakva katastrofa, nego je dan znak zvijezde. Njih je nešto ponukalo da istraže knjige, povijest i da istraže što zapravo hoće u svojoj nutrini. Kad su shvatili da je to onaj kojega očekuju i koji je najavljen krenuše na put. I što su mogli očekivati, da će u Herodovu dvorcu naći njegova sina koji se rodio, nisu našli jer Isus tamo nije našao mjesta, kao ni u Betlehemu, već u nekoj špilji, štali. Odlaze u Betlehem i nalaze dijete, sasvim nešto drugačije nego što su očekivali, ali opet su bili spremni i otvoreni”.
“Kraljevi nas uče da se trebamo pustiti vodstvu svjetla vjere, ne sebične vjere, nego vjere otvorenosti. Ne dati se zavesti neozbiljnim svjetlima, već krenuti na put da sve snažnije otkrijemo otajstvo Krista, ne kakvog smo mi zamislili već prihvatiti Krista kakav se objavio”, zaključio je nadbiskup.