Zagreb, (IKA) – Na svetkovinu Bogojavljenja, 6 siječnja, središnje euharistijsko slavlje u zagrebačkoj prvostolnici predvodio je zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski. Uvodeći u slavlje, biskup Gorski naglasio je kako je Bogojavljenje jedna od najstarijih svetkovina Crkve kojim se slavi čudesni događaj silaska Božjega Sina među nas ljude. „Objavu Boga Spasitelja svim ljudima, svim narodima, svim jezicima. Tri kralja našli su se pred djetetom u Betlehemu, u štalici. Bila je potrebna vjera da se u tom djetetu prepozna Bog. S tom vjerom smo i mi danas ovdje da u euharistiji, u Božjoj Riječi koju čitamo, u kruhu koji blagujemo prepoznamo spasonosnu Božju prisutnost”, rekao je biskup.

U homiliji je biskup posvijestio kako nas taj blagdan želi upozoriti na neizrecivi dar „da Bog ljubi čovjeka, te ga je pohodio i rasvijetlio utjelovljenjem svoga Sina, Isusa Krista. Doista, čudesni događaj: Bog se objavio u ljudskom tijelu, pokazuje Njegovu blizinu sa svakim čovjekom ma gdje bio, ma kakav bio. Pokazuje da nam Bog nije dalek, možemo ga dotaći u djetetu Isusu Kristu.”
Propovjednik je naglasio kako je objava Boga životna stvarnost koja ne prestaje nikada. „On trajno želi biti traženi i otkriveni Bog. Tu znakovitu prisutnost traženja i otkrivenja mi vjernici nalazimo u sakramentima Crkve, u Riječima pisma. Ipak, da bismo susreli Spasitelja nije dosta samo čekali. Nije dosta samo željeti. Cijelo naše biće mora se angažirati: srce koje čezne, um koji propituje, tijelo koje se pokreće, dok se ne dogodi susret i ne postigne onaj spasonosni dar vjere, dok nas ne obasja svjetlo zvijezde koju zovemo Krist. Znatiželja, traženje, čuđenje, prihvaćanje, promjena to je proces koji se događa u nama do svjetla vjere koja spašava”.
Nadalje je biskup podsjetio kako put od znaka do susreta svi prolazimo, „svi se mi, cijeli ljudski rod bez iznimke, svaki narod i svaki jezik moramo susresti s Isusom u Betlehemu”.
No, posvijestio je kako na našem putu do Betlehema, pa k tomu i susreta s Isusom stoje prepreke koje nas priječe da ga prepoznamo. „Teško ga prepoznaju oni koji su zaokupljeni stjecanjem dobara”, jer „svijet je prepun zaposlenih ljudi koji nemaju vremena baviti se Bogom”, a da bi se dogodio susret spasenja „treba se sagnuti pred djetetom u Betlehemu i priznati uz sva svoja dobra: ja sam siromašan. A siromašni Isus želi ući u to prazno srce, želi ga ispuniti smislom, reći da sva dobra ovoga svijeta koje posjedujemo nisu niti blijeda slika bogatstva koje Bog nudi u čistoj i poštenoj savjesti u kojoj se daruje sam kao dar”.
Nadalje je podsjetio da Krista ne prepoznaju ni oni koji doduše poznaju pisma, ali ne dopuštaju da Bog dotakne njihova srca, „um je pun znanja, ali bez Božjega duha mudrosti”. Zaslijepila ih je oholost poduprta površnim znanjem, a da bi se dogodio susret potrebno je u Betlehemu poniziti se, uz sve svoje znanje pred Bogom istinite spoznaje, jer „Isus želi doći i u takvo srce i osvijetliti ga vječnim umom. Želi svakome reći: znanje koje si stekao, obvezuje te prema onima koji ne znaju”.
Također je upozorio kako Isusa teško prepoznaju oni koji imaju vlast, jer ga prepoznaju kao prijetnju, što pokazuje i Herod.
Da bi se dogodio susret, treba se sagnuti pred Djetetom Isusom u svojem Bethelemu i priznati svoju nemoć, a Isus želi doći i u takve umove i srca i pokazati im da se ne moraju bojati Boga. On nije ničija konkurencija, on ne otima vlast, nego daje, ne zasljepljuje, nego vodi iz tame neznanja k svijetlu spoznaje, rekao je biskup, te na kraju istaknuo kako u prepoznavanju Boga u Betlehemu najmanje problema imaju pastiri, ljudi jednostavna i gruba života koji traže i prihvaćaju srcem, „vazda otvoreni za novo i zahvalni za dobro prepoznaju u djetetu događaj Božji, Isusa Spasitelja”. Također se osvrnuo i na mudrace, te podsjetio kako su oni dokaz, kako iskreni tražitelji istine, smisla i uzroka iako su pogani na kraju ipak dolaze do Boga.
Ovom blagdanu se radujemo mi, koji vjerujemo, jer znamo da je Bog objavio svoju ljubav i zauzetost do smrti na križu. Zato mu se mogu radovati i oni koji Krista ne priznaju, jer im Bog pruža jednaku šansu pomirenja po obećanju da će svako tijelo vidjeti spasenje Božje. Poput mudraca pođimo i mi do svojeg Betlehema, padnimo ničice pred Isusom, Bogom i Spasiteljem i dajmo mu ono što mu pripada zlato, tamjan i smirnu, tj. ono najdragocjenije sebe same, jer Bogu uvijek pripada najbolje što jesmo, i najbolje što imamo. A komu to najbolje darujemo i sami ćemo otići obdareni, najvećim darom Bogom, njegovom blizinom i spasenjem, svjetlom vjere, radošću srca i smislom života. Na kraju mise biskup Gorski vjernike je potaknuo da ih svjetlo vjere koje su primili uvijek vodi i do Bethelema, te u konačnosti do susreta s našim Spasiteljem u vječnosti.
Euharistijsko slavlje pjevanjem su uveličali Koralisti zagrebačke katedrale.