Program je započeo u 15 sati, kada se prema zapisu iz Dnevnika sv. Faustine Kowalske, obilježava Sat milosrđa, i to pjevanom krunicom Božjega milosrđa. Proslava je realizirana u suradnji katedralne župe i Katoličke udruge Radnici Milosrdnog Isusa iz Pule i Vodnjana. Članovi udruge su ujedno glazbeno animirali proslavu.

Nakon pobožnosti krunice misno slavlje predvodio je katedralni župnik vlč. Rikard Lekaj uz koncelebraciju p. Đure Vuradina, samostanskog vikara iz Franjevačkog samostana sv. Franje Asiškog koji se nalazi na području katedralne župe. Osim članova Udruge Radnici Milosrdnog Isusa nazočili su i brojni drugi štovatelji Božjega milosrđa.

Vlč. Lekaj je u prigodnoj homiliji podsjetio na činjenicu da je sv. papa Ivan Pavao II. ustanovio svetkovinu Božjeg Milosrđa te proglasio Faustinu Kowalsku svetom. Spominjući ulomak iz Ivanova Evanđelja izdvojio je riječi: „Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: “Mir vama!”“. Istaknuo je njihov strah, bojali su se mogućih progona, i mi smo često zatvoreni u svojim strahovima, pred raznim situacijama, ratova, nemira, sada pandemije. Nedavno smo slavili Uskrs no često se smo tjeskobni kao da je Veliki petak. Krist ulazi i govori „Mir vama!“. Trebamo znati prihvatiti mir koji nam pruža, trebamo znati, i htjeti prihvatiti taj njegov dar ljubavi. Propovjednik je pojasnio i elemente slike Milosrdnog Isusa, “te zrake koje izviru žele zahvatiti svakoga čovjeka”, napomenuo je. Osvrnuo se potom na reakciju sv. Tome i na njegove riječi  “Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.” I mi često tako s nepovjerenjem reagiramo, no sv. Toma nam treba biti uzor u načinu kako je povjerovao i priznao Isusa svojim Gospodinom. Isus prvi želi dotaknuti naše rane, one nutarnje, i dolazi zbog svakoga od nas, kao što je tada došao zbog sv. Tome.

Propovjednik je na kraju istaknuo riječi „U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša.“ naglasivši da neovisno o svojim sklonostima raznim molitvenim zajednicama i pokretima trebamo biti jedno, a to možemo jedino ako budemo milosrdni, i ako dopustimo da Bog u nama promijeni sve ono što nije u skladu s njegovom voljom, te ako nastojimo u svakodnevnom životu živjeti to što molimo i ispovijedamo.

Župnik je u završnim zahvalama izrekao zahvalnost svima koji su na bilo koji način doprinijeli održavanju te proslave, a napose je izrekao zahvalnost sestrama Milosrdnog Isusa koje su u Istri djelovale do kraj prošle godine, sveukupno 20 godina, a otišle su u Sisačku biskupiju.

Svetkovini je prethodila trodnevna duhovna priprava u crkvi Misericordiae, filijalnoj crkvi katedralne župe.