Đakovo, (IKA/TU) – Đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić predvodio je na svetkovinu Duhova svečano misno slavlje u đakovačkoj prvostolnici te podijelio sakrament potvrde 192 krizmanika đakovačke župe Svih svetih. Na početku misnog slavlja nadbiskupa su pozdravili predstavnici ovogodišnjih krizmanika, koji su istaknuli kako su bili suočeni s brojnim poteškoćama suvremenog svijeta, ali su se ipak tijekom dvije godine uspjeli dostojanstveno okupljati i pripremati za sakrament potvrde. Nadbiskupu su zahvalili te mu uručili novčani prilog za zakladu školovanja studenata slabijeg imovnog stanja.
Nadbiskup je u homiliji govorio o Godini vjere kao prilici za čitavu crkvenu zajednicu da ponovno otkrije vjeru te bude vjerodostojan svjedok Krista Gospodina. “Doista, našem društvu, narodu i Crkvi potrebna je sveobuhvatna, smišljena, sustavna i solidarna duhovna i materijalna obnova koju ne može ostvariti nekolicina entuzijasta. Pitamo se, jesmo li sposobni izvršiti tu zadaću? Tko će nas osvježiti na ovom sumornom putovanju kroz pustinju svakidašnjice i sadašnjice? Tko će nam dati snagu da se borimo za dobro Crkve i društva? Mi vjerujemo da je nositelj i jamac svake obnove i djelitelj snage Duh Sveti”, rekao je nadbiskup, ističući kako je Duh Sveti glavni djelatnik nove evangelizacije te je važno otkriti Duha kao onoga koji izgrađuje kraljevstvo Božje.
“Snaga Duha Svetoga napose dolazi do izražaja u plodovima koje izvodi u našoj duši. Među njima iznimno mjesto zauzima ljubav. Želimo li, dragi mladi, pripraviti se i prionuti na veliko djelo obnove osobnog, obiteljskog, narodnog i crkvenog života, moramo se prepustiti vodstvu Duha, da nas on odgoji u ljubavi, toj najvećoj snazi koja potvrđuje, pojačava, snaži i uzdiže, ljubavi koja nadilazi mržnju i podvojenost, ograničenost i usamljenost, sebičnost i gramzivost, koja povezuje ne samo čovjeka s čovjekom, već čovjeka sa živim svijetom uopće, s prirodom i svemirom, ljubavi s Bogom jer Bog je ljubav, ljubavi koja je glavna kohezivna snaga društva, koja je osnovni izvor vrijednosti i smisao i vrijednost ljudskoga rada, ljudskog života i ljudske sreće. Ljubavi koja pobjeđuje mržnju, tu mračnu i razornu silu koja usamljuje i otuđuje i razara svako ljudsko postojanje, mržnju koja je uz strah i patnju glavni sadržaj nesreće, mržnju koja razara i samog mrzitelja”, govorio je nadbiskup.
Naglasivši kako se upravo iz ljubavi rađa sloboda koja je preduvjet obnove, nadbiskup je upitao: “Što to znači biti slobodan? Na putu slobode čovjek, osobito mlad, lako skrene s puta. Nije najveća opasnost za slobodu da nam je otmu, nego da je više ne razumijemo, da ne znamo što s njom. Biste li, dragi mladi prijatelji, nazvali slobodnog nekoga nadutog i surovog, neukog i neobuzdanog, okrutnog i buntovnog, nediscipliniranog i nepristojnog, neposlušnoga i lijenoga, tvrdoglavog, sadističkog i drogeraškog tipa? Sigurno ne. Ali nešto od toga olako proglašavamo slobodnim. Duh Božji i njegova snaga čuvaju nas da ne skrenemo s toga puta. Snagom Dua Svetoga postajemo svjesni da je sloboda dar, zadaća, milost ljudska i božanska ali isto tako odgovornost i zauzetost.”
Mlade krizmanike i sve okupljene vjernike nadbiskup je pozvao da ne budu mračna pogleda i mračna srca jer nas Duh Sveti nije ostavio. “Otvorimo oči! Otvorimo oči i priznajmo da Duh i danas djeluje. Gdje ima ljudi koji zajedno žive zadovoljni i sretni, ondje je Duh Božji! Gdje ima ljudi koji se zalažu da žive u miru s drugima i spremni su učiniti sve kako bi smanjili napetosti, gdje ima ljudi koji savjesno izvršavaju svoje obveze, koji se brinu za obespravljene i prezrene, gdje ima bračnih drugova koji čuvaju vrijednost kršćanskoga braka, ondje djeluje Duh Božji, gdje se u društvu poštuje svetost obitelji kao osnovne, najprirodnije stanice, u kojoj se djeca mogu razviti u zrele ličnosti, ondje djeluje Duh Božji, gdje se čovjek zalaže za onoga koji trpi zbog nepravde, ondje je Duh Božji. Zar nema takvih? Ima, ima ih, samo su u većini manjina, ušutkana manjina koja nema pravo glasa”, rekao je nadbiskup zaključujući homiliju.