Zagreb, (IKA) – Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je na svetkovinu Duhova 30. svibnja središnje misno slavlje u zagrebačkoj katedrali. Podsjećajući na Solženjicinove riječi “Istinsko zlo je u tome što smo zaboravili Boga, ostalo je samo posljedica”, kardinal je upitao je li i današnje društvo zaboravilo Boga? Prokomentirao je da i kršćanima često nedostaje gorljivosti, vedrine, radosne vjere, poleta u radu i smirenosti u predanju, da zaboravljaju na Duha Svetoga, jer ne vjeruju sasvim Isusovim riječima, a svaka je nevjera Bogu, upozorio je, otuđivanje, koje vodi u osamljenost.
Podsjećajući kako su nakon silaska Duha Svetoga apostoli počeli hrabro i otvoreno naviještati Krista Uskrsloga, kardinal je upozorio da kršćani današnjice kao da se iz straha povlače u katakombe, čini im se da će ih službeno poganstvo ugušiti te se mire sa sudbinom života u skrovitosti, sretni da ih nitko ne dira. Ukazao je pri tome da nisu brojni danas oni, među “nedjeljnim kršćanima”, koji osjećaju dužnost naviještanja radosne vijesti Božje! Rijetki su kršćani koji imaju hrabrost podići glas protiv nemorala, nerada, površnosti i općeg nereda u društvu, upozorio je kardinal, dodavši kako se prepuštamo i često prilagođavamo društvenom zlu umjesto da se obratimo Kristovoj novosti. Ako nismo hrabri u vjeri, znači da smo siromašni Duhom Svetim, siromašni vjerom u Krista, kazao je predvoditelj misnoga slavlja.
Kardinal Bozanić podsjetio je da su se prije tjedan dana hodočasnici iz osam europskih zemalja, među kojima i iz Hrvatske, okupili zajedno u Mariazellu, jednome od najvećih hodočasničkih mjesta u Srednjoj Europi u Marijinu svetištu gdje su svjedočili o svojoj volji da kao kršćani budu sugraditelji zajedničke europske kuće, a mjerilo pritom je evanđelje. Na pitanje “što kao europski kršćani trebamo činiti posebno intenzivno danas i sutra, u vjernosti Kristu i ljudima koji su povjereni našoj skrbi” kao odgovor biskupi iz tih zemalja formulirali su sedam molbi koje je tom prigodom predstavio kardinal Bozanić.
Biskupi Srednje Europe istaknuli su da je ljudima potrebno pokazati Krista, upozorivši pri tome da puno ljudi u Europi Krista poznaje samo površno ili ga još uopće ne poznaje. Poručili su nadalje da župe i zajednice moraju još više postati škole molitve, a Europa će biti blagoslovljena, smatraju, samo ako će u njoj biti puno ljudi koji mole zajedno i sami te tako Bogu pruže odgovor hvale, zahvale i prošnje za onu riječ koju nam je on izrekao stvaranjem i otkupljenjem i koju nam stalno i iznova upućuje. Nadalje, ukazali su da usred obrazovanoga društva kršćani danas moraju dobro poznavati veličanstvenu sveukupnost kršćanske vjere, da bi u susretu s drugim religijama i životnim stilovima bili prihvaćeni ozbiljno i da bi mogli opstati. Komentirajući kako svakoga dana ljudi u zemljama Srednje Europe nailaze na rijeku riječi i slika, a tek malo njih govori u prilog Bogu i Crkvi, biskupi su poručili da njima nasuprot kršćani mogu stavljati pozitivne znakove, ako ne skrivaju raspelo u stanu ili na radnome mjestu, molitvu prije i poslije jela kao i razgovore o vjerskim temama. Znak križa i ostali kršćanski simboli i obredi imaju svoje mjesto i u privatnome i u javnome prostoru, napomenuli su. Biskupi su u svome pastirskom pismu ukazali na važnost očuvanja kulture nedjelje, pri čemu su istaknuli da je moguća neradna nedjelja kao zajednički dan većega počinka veliko dobro, čiji bi gubitak nanio teške štete cijelome društvu. Biskupi su također ukazali da su pravi kršćani prijatelji ljudskoga života u svim njegovim dimenzijama: prijatelji rođenoga i još nerođenoga života, razvijenoga i onoga s poteškoćama u razvoju, zemaljskoga i vječnoga života. Upozorivši da je taj život danas posebno ugrožen na svom početku i završetku, poručili su da se stoga moraju uložiti snage – uma, srca i ruku – da bi se zaštitili ljudi i njihov okoliš. Ukazali su na važnost braka i obitelji te su upozorili da je mali broj djece u njihovim zemljama jedan od najvećih problema Europe. Konačno, biskupi su istaknuli da su katolici osam zemalja u ovoj godini Srednjoeuropskoga katoličkog dana učinili puno zajedno i jedni za druge te su na taj način ojačali solidarnost civilnoga društva u tim zemljama te su napomenuli da to zajedništvo nakon “Hodočašća naroda” ne smije ponovno oslabiti.