Koncelebrirali su fra Juro Šimić, OFMCap. i vlč. Božidar Lusavec. Liturgijsko pjevanje animirale su sestre karmelićanke, posluživali su đakovački bogoslovi, a na misnom slavlju sudjelovali su broji vjernici, pristigli iz različitih dijelova Đakovačko-osječke nadbiskupije kako bi častili relikvije svetaca.

U homiliji biskup Ćurić je rekao kako „našem životnom putu u vjeri snažno progovara i sasvim osobiti znak prisutnosti i čašćenja relikvija sv. Terezije od Djeteta Isusa i njezinih roditelja, svetih Ljudevita i Marije Zelije Martin. U njima sasvim konkretno, na stvarnoj životnoj stazi, sa svim ‘radostima i tjeskobama’ ljudskoga života, prepoznajemo snagu zajedništva s Kristom, što ga označava i oživljuje dar Njegova Duha, primljen u našem krsnom pomazanju“.

Ističući primjer svetih supružnika đakovačko-osječki pomoćni biskup rekao je kako su oni odlučno izabrali svoje životne ideale – „najprije one koji su ih usmjeravali prema Bogu. Što im je bila svakodnevna „hrana“? Molitva i euharistija, susretljivost i srdačno dijeljenje zajedništva s bližnjima, te s velikom osjetljivošću briga za bolesne i nemoćne.“

Osvrnuo se i na svjedočanstva vjernika u susretu s relikvijama: „Jedna hodočasnica u susretu s relikvijama sv. Male Terezije svjedoči: Ovo mi je dar od Boga, jer sam od djetinjstva voljela Malu Tereziju slušajući kako je gorjela za Boga. Da. Kad je svjedočanstvo Male Terezije u pitanju, doista je riječ o ‘plamenu’, o ‘vatri’ Božjega Duha koja je nadahnjivala i krijepila njezino svjedočanstvo. Za sve svoje korake odlučuje se za put ‘malenosti’, svjež i razdragan, kao u srcu djeteta, s trajnim pogledom na Božju očinsku ljubav i njegovu milost, koja nam je darovana u Kristu.“

Biskup je vjernicima rekao kako je sv. Mala Terezija u svojim koracima neprestano molila da je u svemu pokreće vodstvo Duha Svetoga te rekao: „Na Isusa se neprestano oslanja, koji u snazi Duha kliče: ‘Abba! Oče!’ U to nas zajedništvo, razmatra sv. Mala Terezija, Isus uključuje, da se u nama umnoži povjerenje u Božje očinstvo i šalje u naša srca svoga Duha – duha posinjenja, kako bismo se ponovno rodili kao djeca Božja te i mi, kao njegovi sinovi i kćeri, klicali: ‘Abba! Oče!’ Iz toga zajedništva, koje nas jača i pridiže, primaju istinsku snagu naše molitve i naša djela.“

Na kraju je potaknuo vjernike da se utječu zagovoru svete Male Terezije za blagoslov i snagu poslanja Crkve, za misije, nova svećenička i redovnička zvanja, za obitelji, za zdravlje, za svjedočanstvo naše malenosti i neugasive nade u uskrsnuće.

Program drugoga dana čašćenja relikvija započeo je molitvom Jutarnje svetkovine Duhova te Trećega časa koju su vodile sestre karmelićanke. Relikvije su zatim molitvom i pjesmom častili članovi Udruge Betlehem iz Vukovara, Vinkovaca, Đakova i okolnih gradova. Molitve sv. Maloj Tereziji i njezinim roditeljima uputili su i članovi Udruge Svjetlost – samohrani roditelji i udovice te članovi Škapularske bratovštine. Uslijedila je izvedba sonate za flautu i gitaru „Uglazbljeni život sv. Male Terezije“ autora Darija Balekića. Sonatu su izveli Mia Mandić (flauta) i Filip Valentić (gitara) te su prisutne uveli u sabranost prije misnoga slavlja. U poslijepodnevnim satima sestre karmelićanke pjevale su litanijske zazive sv. Ljudevitu i Zeliji Martin, a zatim su u Karmel sv. Josipa pristigli su članovi Frame iz Vinkovaca pod vodstvom fra Josipa Blaževića, OFMConv. Oni su u šutnji, zajedničkoj molitvi i pjesmi, uz izabrane misli sv. Male Terezije, promišljali o njezinu životu i molili za svoje potrebe.

Posljednji su u slavonski Karmel pristigli članovi Udruge veterana 5. gardijske brigade Sokolovi – Vinkovci, a sestre karmelićanke pročitale su nekoliko svjedočanstava vojnika koji su za vrijeme Prvog svjetskog rata zazivali sv. Malu Tereziju da ih prati kroz četiri godine teških borbi te su svoja svjedočanstva uslišanja slali u Karmel u Lisieuxu, gdje se čuva više oko 2000 tematskih dosjea koji sadrže rukom pisana pisma.

Uslijedila je molitva krunice Božjeg milosrđa i pjevani zazivi Božjem milosrđu. Domaći župnik Miro Tomas blagoslovio je ruže, a zatim je uslijedio oproštaj s relikvijama koje su iz crkve iznijeli veterani 5. gardijske brigade Sokolovi – Vinkovci.