Istina je prava novost.

Svetkovina Gospe od Karavaja proslavljena u Tisnom

Naša djeca i mladi na nama odraslima primjećuju kako biti vjernik ne uključuje nužno i vjersku praksu

Tisno, (IKA) – Svetkovina Gospe od Karavaja proslavljena je u župi Tisno na Karavaju, jednom od četiri marijanska svetišta Šibenske biskupije u srijedu 26. svibnja. Središnje svečano misno slavlje pred više tisuća vjernika iz cijele Šibenske biskupije i iz susjedne Zadarske nadbiskupije predvodio je u koncelebraciji sa tridesetak svećenika šibenski biskup Ante Ivas.
Štovanje Gospe od Karavaja započelo je u Italiji 1432. godine kada se 26. svibnja u mjestu Caravaggio, u blizini Bergama, Gospa ukazala pobožnoj ženi Ivanici. Tijekom 17. i početkom 18. stoljeća mnoge su se talijanske porodice iz okolice Bergama doselile u Tisno, a među njima je bila i obitelj Gelpi koja je, štujući Gospu, sa sobom donijela njezinu sliku i oko 1720. godine sagradila malu kapelicu na brdu Brošćica iznad Tisnoga, kazao je župnik Tisnog i upravitelj svetišta don Lazar Čibarić.
U homiliji biskup Ivas je ukazao na važnost roditeljstva i obitelji. Kazao je kako je Isus u Nazaretskoj obitelji rastao i napredovao, u okružju žive vjere Marije i Josipa, ali i vjerničke zajednice u Nazaretu. Nalazimo se u svibnju kada brojna djeca i mladi primaju sakramente pričesti i krizme i kada se njihova vjera učvršćuje i sazrijeva, ukazao je biskup Ivas. Potom je iskazao žaljenje što se kod mnogih mladih kršćana nakon primljenih sakramenata dogodi nazadak, a ponekad i prestanak kršćanskog života.
Ukazao je i na nužnost aktivnog življenja kršćanstva kod odraslih vjernika. Gledajući odrasle mladi ne vide važnost vjere u njihovu životu. Naša djeca i mladi na nama odraslima primjećuju kako biti vjernik ne uključuje nužno i vjersku praksu. Mladi primjećuju da je kod odraslih kršćana vjerska praksa daleko od životnih interesa, od javnog života, posla i politike. Često se primanje sakramenata doživljava kako magijski čin i to poglavito zato što u obiteljima i kršćanskim zajednicama nema zdravog vjerničkog okruženja i atmosfere koja bi mladima pomogla da oduševljeno prihvaćaju vjeru u i kršćansku životnu praksu. Obitelj ako i prenosi vjeru prenosi je kao neku pogansku religioznost i zbrku etičkih vrijednosti u kojima je živi i uskrsli Krist potpuno nepoznat, upozorio je biskup Ivas.
U našem društvu se ne prepoznaje kršćanski govor. Niti kršćanski znakovi i simboli kao znakovi kršćanskog identiteta. Postati kršćanin nije više produkt kršćanske obitelji, škole i društva u kojem živimo. Društvo proizvodi bezvjerce, pogane koji se klanjanju različitim božanstvima koje stvaraju mediji, kapital i interes. Odgojiti kršćanina postaje zadatak kršćanskih obitelji i Crkve. Nema drugoga tko može odgojiti kršćanina osim žive župne kršćane zajednice koja mora pružiti živu uspomenu na događaj Isusa Krista, kazao je biskup Ivas.
Mladima je potrebno pokazati kako iz vjere djelovati, kako konkretno moliti i ljubiti, kako prihvaćati i opraštati, te kako u vjeri raspoznavati vrijednosti. Mlade nije moguće vjernički odgojiti naukom vjere. Potrebno je povezivati mlade sa zajednicom koja prakticira vjeru i koja se trudi živjeti. Ako roditelji i župna zajednica ne posvjedoče djeci i mladima svoje iskustvo vjere onda prenošenje vjere postaje vrlo upitno. Bez svjedočenja zajednice primljeni sakramenti se brzo rasprše, te mladi nikad vjernički ne sazriju, i ne nauče se vjerničkoj i ljudskoj odgovornosti. Ali unatoč svemu imamo velik broj mladih koji žive svoju vjeru. Primjer tome je i nedavni Susret hrvatske katoličke mladeži u Zadru. To je put kojim trebamo ići, to je ono što od nas traži Gospa, zaključio je biskup Ivas.