Gospić, (IKA) – Na svetkovinu Krštenja Gospodinova, 7. siječnja, gospićko-senjski biskup Zdenko Križić predvodio je u gospićkoj prvostolnici svečano euharistijsko slavlje u koncelebraciji s gospićkim župnikom preč. Marijom Vazgečom i kancelarom i biskupovim tajnikom preč. Mišelom Grgurićem.
U homiliji biskup Križić istaknuo je tri važna elementa u trenutku dok je Ivan krstio Isusa – Otvoriše se nebesa; Duh Sveti koji silazi na Isusa; Glas Božji s neba koji potvrđuje Isusovo sinovstvo. „Nebesa su se otvorila: naglasak je na tome da je čovjek svojim grijehom zatvorio nebesa i nema pravu komunikaciju s Bogom. Kada se narod tuži da je Bog zašutio, da u teškim situacijama života ne odgovara na njihove molitve, na njihove žrtvene prinose, prorok Izaija odgovara i objašnjava da je to zbog grijeha naroda”, istaknuo je biskup, te dodao da prorok vidi da nema pomoći ako sam Bog ne siđe na zemlju i ne preobrazi ljudski život. Bog je uslišao ovaj vapaj. Isus će sam navijestiti svojim učenicima da će vidjeti otvorena nebesa. S Isusom završava vrijeme Božje šutnje. Nisu se samo otvorila nebesa, nego Bog upućuje čovjeku svoju Riječ koja je tijelom postala. Bog Otac predstavlja Isusa, svoju vječnu Riječ, koji će ljudima pokazati Božje lice i objaviti Božje srce, odnosno njegovu ljubav, rekao je biskup Križić.
Silazi na Isusa sam Duh Sveti u obliku goluba. Na početku stvaranja naglasak je stavljen na to da Bog stvara snagom svoga Duha. Biblija kaže da na početku Bog stvori nebo i zemlju, ali dodaje: „Zemlja bijaše pusta i prazna, tama se prostirala nad bezdanima, i Duh Božji je lebdio nad vodama”. Nakon ovoga Bog, snagom svoga Duha, stvara život na zemlji. Kod Isusova krštenja prisutnost Svetoga Duha naviješta novo stvaranje. Jer s Isusom započinje novo doba, nova povijest svijeta. Zato i vrijeme računamo s Isusovim dolaskom na svijet. Postoji vrijeme prije Krista i vrijeme iza Krista koje nije isto. Kod Isusova krštenja ne kaže se da je Duh nad vodama, nego se spustio na Isusa. U Starom zavjetu kada se za nekoga kaže da je na njemu Duh Sveti to je bio znak da ta osoba ima posebno poslanje koje joj Bog povjerava, istaknuo je biskup i dodao da s Isusom započinje nova povijest svijeta. Čovjek ne mora više tražiti da Bog rastvori nebesa i siđe da bi ga se vidjelo i čulo, nego je potrebno da čovjek usmjeri svoju pozornost prema zemlji i da na zemlji traži Božju prisutnost. Bog je po Isusu udario svoj šator na zemlji i nastanio se trajno među nama. Zemlja je postala Božje prebivalište. Tko ne uspije Boga naši na zemlji teško je vjerovati da će ga naći na nebesima. Kod Isusova uzašašća, kada su ga učenici podignutih glava ispraćali u nebesa, javlja se anđeo koji ih sa prijekorom pita: „Ljudi Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo” (Dj 1,11), upozorio je biskup Križić.
Glas s neba nije zašutio do današnjeg dana. On se uvijek iznova čuje kod krštenja svakoga djeteta, i čuo se na krštenju svakoga od nas. I nad nama je taj glas rekao: „Ovo je moje dijete ljubljeno, u njemu mi sva milina”. Te Božje riječi, upućene kod krštenja svakoga od nas, jesu riječi Božjeg povjerenja i nade da ćemo ostati cijelog života Božja djeca i Božja milina, rekao je biskup i zapitao se koliko živimo to dostojanstvo Božje djece?
Misno slavlje pjevanjem je pratio katedralni zbor „Sv. Cecilija” pod vodstvom Franje Puškarića. Nakon misnog slavlja, uz prisustvo vjernika, biskup Križić blagoslovio je župni stan koji se već tradicionalno blagoslivlja u nedjelju kojom završava božićno vrijeme.