U propovijedi mons. Cvitkušić rekao je da je današnja sisačka katedrala, koja je i župna crkva, posvećena prije 255 godina. „Kako spominju stari dokumenti na ovom je mjestu crkva bila oduvijek. Prethodnica današnje crkve bila je razrušena za vrijeme slavne Bitke kod Siska 1592. godine i od toga vremena do danas proširivana je, nadograđivana i obnavljana“. 

Posvetom je crkva postala kuća Božja, mjesto susreta Boga i čovjeka, gdje se čovjek susreće sa svojim Stvoriteljem i Otkupiteljem u molitvi, slavljenju mise, primanju sakramenata i vjerske pouke. „Crkva pripada Bogu i vjernicima koji se tu okupljaju mole i slave Boga. Zato u crkvu ne pripadaju drugi sadržaji kao sportska natjecanja, svjetovna predavanja, pa ni koncerti, ukoliko nije u pitanju duhovna glazba. Crkva nije neka univerzalna dvorana, koja se može koristiti prema potrebi i želji“. 

Na kraju propovijedi mons. Cvitkušić istaknuo je da Bog u svojoj dobroti dopušta da gradimo crkve u kojima će se ljudi okupljati i slaviti ga, ali nas podsjeća da je i od najveličanstvenije katedrale svetiji nutarnji hram čovjeka radi kojega je Bog došao na ovu zemlju. „Ne smijemo zaboraviti živu Crkvu, ljude koji u Boga i u Krista vjeruju. Bogu ne trebaju sjajna zdanja, ali mu treba čovjekovo čisto i vjerno srce. Njemu se on veseli i u njemu želi boraviti“.

Generalni vikar misu je slavio u zajedništvu s kanonicima Stolnog kaptola preč. Milanom Begićem, preč. Markom Karačom, preč. Dragutinom Papićem i preč. Tugomilom Radičekom. Misnom slavlju je prethodila molitva Večernje koju su molili kanonici Stolnog Kaptola sa župnom zajednicom.