Istina je prava novost.

Svetkovina Presvetog Srca Isusova proslavljena u Novim Selima

U Novim Selima u petak 11. lipnja proslavljena je svetkovina Presvetoga Srca Isusova – suzaštitnika mjesta uz sv. Antuna Padovanskog.

Misu je predslavio župni vikar Župe svetog Nikole biskupa u Metkoviću don Dino Prkut. Liturgiji je prethodila krunica i pobožnost svetom Anti te ophod s kipom Srca Isusova uz molitvu litanija Srcu Isusovu.

Današnja svetkovina Presvetog Srca Isusova je svetkovina koja nas želi silno promijeniti, ova svetkovina dovodi čovjeka pred jednu jako lijepu tajnu, tajnu koju svatko od nas zna, a to je – da smo potrebni Boga, Boga koji prašta, koji se dariva, koji nas toliko ljubi da je dopustio da uđemo u samo Njegovo Srce, da uđemo u njegovu dubinu, poručio je don Dino.

Srce Isusovo je Srce evanđelja, Srce koje ljubi, koje vidi čovjeka u potrebi. Današnja svetkovina i pobožnost Srcu Isusovu, potrebna je ovome svijetu, potrebna je obespravljenima, onima koji pate, koji trpe, potrebna je i onima koji ne žele Boga imati blizu svoga života, potrebna je onome koji se odmakao od Boga. Takvo Srce isto ljubi tog čovjeka, takvo Srce je isto uzašlo na križ, takvo Srce isto je bilo probodeno, takvo Srce je izlijevalo iz sebe ljubav i za takvog čovjeka kojega Bog traži, rekao je.

Božanska Riječ je uvijek nepromijenjena, uvijek aktualna, a i njegova ljubav po toj Riječi je uvijek aktualna za mene i za tebe; i ova današnja pobožnost, današnja sveta misa u okviru trodnevnice svetom Anti uči nas – potrebni smo te ljubavi, naglasio je don Dino. Pozvao je vjernike da jedni druge potiču na ljubav a ne na laž, na poniznost a ne na oholost, na otvorenost a ne na tvrdokornost.

Vjerujemo da u primjeru ovoga svetoga Srca, Srca evanđelja, možemo pronaći dobar putokaz za naše živote, za naše obitelji, možemo pronaći sebe – da smo potrebni ovakvoga Božanskog Srca koje čovjeka približava i pokreće u pravednome i dobrome smjeru. Utecimo se i zaufano mu recimo: „Presveto Srce Isusovo, izvore svakoga dobra, ja ti se klanjam, vjerujem u te i ufam se u te i molim te – učini da moje srce bude kao Tvoje!“, zaključio je homiliju don Dino.