Svetkovina Presvetog Srca Isusova u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu

Priprava proslave svetkovine započela je trodnevnicom u čast Presvetog Srca Isusova pobožnošću Srcu Isusovu, moleći za bližnje, dobročinitelje, biskupe, odgojitelje, sve bogoslove te čitavu Crkvu i svijet. Drugi dan trodnevnice, nakon pokorničkog bogoslužja, bogoslovi su molili pjevanu Večernju Časoslova, dok je treći dan bio obilježen Euharistijskim klanjanjem s prigodnim meditacijskim tekstovima.

Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova svečano večernje euharistijsko slavlje u bogoslovnoj kapeli Presvetog Srca Isusova, predvodio je duhovnik preč. Vlado Razum. Nije se mogla sakriti radost i oduševljenje bogoslova što su nakon godinu dana razdvojenosti ponovno zajedno u istoj kapeli na misnom slavlju, kao što je to bilo prije potresa i pandemije.

Na početku je sve okupljene pozdravio rektor bogoslovije preč. Željko Faltak, naglasivši kako je nakon ovogodišnjeg načina života zahvalan za zajedništvo u kapeli. Rektor je istaknuo usmjerenost molitve toga dana prema Presvetom Srcu Isusovu za zahvalnost oko zajedništva oltara s prefektima, duhovnicima i izvanrednim duhovnikom o. Ivanom Antunovićem, SJ, zahvalnost za prisutnost i svjedočenje sestara milosrdnica u Bogosloviji, koje u bogoslovskoj formaciji mogu dati samo osobe posvećenog života. Zahvala je išla i za sve djelatnike koji zauzimaju jednako važno mjesto u formaciji, jer svjedočeći svojim radom ugrađuju sebe u cjelokupnu izgradnju bogoslova. Na kraju uvodnog govora zahvalio je odgojiteljima za otvorenost u onome što rade, a duhovnicima u odlasku za sav doprinos u radu tijekom njihovih službi. Prenio je i pozdrave zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića koji je bio u molitvenoj blizini.

U homiliji je duhovnik Razum rekao: „Ja vjerujem da svatko od nas ima iskustvo da mu bližnji prilazi dobrotom i ljubavlju, a kada imamo takvu osobu kažemo da je dobroga srca.“ Nastavio je kako je svaka naša dobrota iskazana drugome poput srca Isusova. Naglasio je kako je žar božanske ljubavi do kraja uprisutnjena u čovještvu Isusa Krista. Osvrnuo se na prvo čitanje u kojem prorok Hošea opisuje odnos Boga prema čovjeku: Gospodin privlači lancima ljubavi čovjeka kako bi mu povratio dostojanstvo kada se odmakne od Boga. Takvo uprisutnjenje ljubavi dolazi u Isusu, u Presvetom Srcu koje neizmjerno ljubi. Uz sve Isusove riječi i znamenja kojima pokazuje ljubav prema čovjeku pogođenog patnjom i boli, svu svoju brigu i razumijevanje prema ljudskoj gladi, boli, patnji, nevjeri, Isus na najizvrsniji način pokazuje na križu, tom savršenom događaju ljubavi u povijesti čovječanstva.

Probodeno srce Isusovo, iz kojega su potekle krv i voda, rijeke žive vode, izvor su sakramenata, na poseban način krštenja i euharistije. Ljubav je neostvariva bez čovjeka, naglasio je preč. Razum. To je zahvat i svjedočanstvo ljubavi koje je osvježenje po Duhu za unutarnjeg čovjeka. Rekao je kako je baš prostor bogoslovne kapele oaza mira i jake Božje prisutnosti, što su mu i mnogi rekli kada bi znali kod njega doći u posjet. A i sam je to doživio mnogo puta. Istaknuo je jedan događaj, kada je posebno živio težinu službe: došavši na molitvu, primijetio je kako se kroz vitraj Srca Isusova, iako je i cijeli dan bio tmuran i oblačan, probija jedna zraka sunca koja je u njemu u tom trenutku probudila novi žar, a u srcu Gospodinove riječi: „Ovdje sam, ne boj se, nego vjeruj!“ Potaknuo je bogoslove da budu ljudi molitve, jer samo snaga molitve po Duhu može oblikovati novoga čovjeka. Prisjetio se i trenutaka nakon potresa kada je kapela bila oštećena, a sada opet obnovljena, kao da nam pokazuje da nas izazovi učvršćuju u postojanosti. Svetost prostora naše kapele svjedoče i generacije koje kroz nju prolaze, a koje otvaraju svoja srca i živote za pohod i nastanjenost srca Isusova u nama.

Na kraju mise uslijedili su govori zahvale preč. Faltaka uime odgojitelja te predstavnika pete godine Mate Cikoja uime bogoslova. Rektor se prisjetio početka službe novih odgojitelja uz pomoć dvije riječi koje su mu ostale s prvog sastanka kada su pitali duhovnike što je važno za jednoga odgojitelja. To su bile riječi „prisutnost“ i „transparentnost“. Preč. Razum riječ prisutnost opisao je kao važnost življenja za bogoslove i s bogoslovima, a vlč. Miličević riječ transparentnost kao važnost dobre komunikacije unutar formacije. Rektor je zahvalio za autentičnost života i brigu, požrtvovnost i bratsku blizinu obojici duhovnika u odlasku, a preč. Razumu i za posebnu brigu oko obnove bogoslovije nakon potresa.

Bogoslov Cikoja zahvalio je preč. Razumu riječima: „Hvala oče Vlado za raspoloživost, upornost i neodustajanje od nas kada je bilo najteže“, a vlč. Miličeviću: „Hvala za spremnost slušanja pa tek onda govora čime ste nas naučili otajstvu osluškivanja.“ Zahvalio im je na svemu učinjenom tijekom njihovog služenja u Bogosloviji, a to je povezao sa zahvalnošću euharistije i suobličavanjem srdaca srcu Isusovu kako su nas i oni učili svojim primjerom. Bogoslovna zajednica duhovnicima se zahvalila i prigodnim darovima.

Nakon zahvalnih govora, zajednici su se zahvalom kratko obratili i duhovnici, a nakon euharistije slavlje i druženje se nastavilo domjenkom u vrtu Bogoslovije.

(foto Petar Belina, bogoslov V. godine)