Svetkovina Srca Isusova u Požegi
Svetkovina Srca Isusova u Požegi
Požega (IKA )
Biskup Škvorčević svećenicima, đakonima i aspirantima zaželio da uvijek žive od svijesti kako su dionici Božje ekonomije ljubavi te da budu radosni što su krenuli putem duhovnog zvanja
Požega, (IKA) – Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, 12. lipnja, požeški biskup Antun Škvorčević slavio je misu u požeškoj crkvi Sv. Lovre sa svećenicima odgojiteljima u požeškom Kolegiju, biskupijskim kancelarom i tajnikom te svećeničkim aspirantima i sedmoricom đakona koji na spomendan sv. Antuna Padovanskog ulaze u duhovne vježbe za prezbitersko ređenje. Uvodeći u euharistijsko slavlje, biskup je rekao kako je svetkovina Srca Isusova po odluci sv. Ivana Pavla II. ujedno Dan svećeničkog posvećenja. Spomenuo je kako je sv. Ivan Marija Vianney govorio da je svećeništvo ljubav Srca Isusova, pojasnivši da je ono utemeljeno u Isusovoj ljubavi na križu koja je išla za čovjeka dokraja do u smrt te da je svećenik ujedno služitelj tog otajstva po kojem je čovjek istrgnut iz svoje smrtne sudbine i uspostavljen u pobjedu života. Biskup je rekao da je ova svetkovina stoga poseban dan molitve za svećenike, napose za nazočne đakone koji će za dva tjedna biti zaređeni za prezbitere te za svećeničke aspirante.
U homiliji biskup je govorio o tome kako “mi pripadamo obitelji, političkim, gospodarskim, znanstvenim, kulturnim i drugim ljudskim sustavima, ali da nas sv. Pavao u Poslanici Efežanima podsjeća kako postoji Božji sustav, njegova ekonomija, otajstvo koje je Bog odvijeka smislio, postupno u Starom zavjetu objavljivao da bi ga u punini ostvario u Isusu Kristu, njegovoj ljubavi na križu te tako čovjeka uspostavio u ono stanje za koje ga je stvorio i o kojem svjedoče čežnje upisane u ljudsko srce”. Dodao je da je tako Bog posvjedočio kako on nije bezosjećajno biće, nego suosjećajno biće srca koje voli čovjeka i za njega polaže Sina svoga. Rekao je kako “unatoč našim ljudskim slabostima i grešnostima, mi ne možemo propasti jer smo zahvaćeni ljubavlju Božjom i da zato sv. Pavao moli da Bog u nama ojača unutarnjeg čovjeka kako bi se na nama u cijelosti ostvario njegov naum”. Oslanjajući se na sv. Pavla, biskup je pozvao svećenike, đakone i aspirante da trajno budu ukorijenjeni i utemeljeni u ljubavi Božjoj te nastoje živjeti od Božjeg djela ljubavi za čovjeka. Na kraju je zamolio Gospodina Isusa da svojim srcem zagrije one koji su se odazvali svećeničkom pozivu kako bi bili ljudi božanske topline prema ljudima kojima su kao svećenici poslani.
Na završetku euharistijskog slavlja biskup je svećenicima, đakonima i aspirantima zaželio da uvijek žive od svijesti kako su dionici Božje ekonomije ljubavi te da budu radosni što su krenuli putem duhovnog zvanja, zazivajući na njih Božji blagoslov.