Svetkovina sv. Antuna Padovanskog proslavljena u Podvinju

Tisuće vjernika od ranih se jutarnjih sati slijevalo u tu svečevu župu sudjelujući na sedam misnih slavlja.

Središnje blagdansko slavlje na vanjskom oltaru uz župnika o. Paula Abassa Karmoha Karima predvodio je fra Velimir Bagavac, župnik Župe sv. Mihovila u Drinovcima u Hercegovini.

U prigodnoj homiliji fra Velimir je promišljao o onome što je obilježilo život sv. Antuna po čemu je stoljećima toliko omiljen i čašćen od svih generacija i dobi, ono po čemu je suvremen i aktualan svetac. Tako je pojasnio zašto umjetnici sv. Antuna prikazuju kako u rukama drži kruh, dijete Isusa, Sveto Pismo i ljiljan.

„Slika sv. Antuna s djetetom Isusa nama je poruka da Isus kuca i na vrata našega srca, želi da ga i mi nosimo u svom srcu, životu poput sv. Antuna Ima li u našem srcu mjesta za Isusa ili su to mjesto zauzele materijalne prolazne i kratkotrajne stvari? Sv. Antun u svojim propovijedima nam poručuju da prestanu riječi, a govore djela. Jezik sv. Antuna ostao je neraspadnut, jer je njime blagoslivljao Boga, pozitivno govorio o drugima. Imamo li mi Bibliju u svom domu, čitamo li je i promišljamo li o Božjoj riječi kako je to činio sv. Antun ili dopuštamo da u naš život prodru riječi ovoga svijeta koje nam donose strah? Hvalimo li i slavimo svojim jezikom Gospodina ili ga proklinjemo? Poslije smrti sv. Antuna ljudi su osjetili njegovu pomoć kada su pomagali siromasima. Tako je nastala pobožnost u našem narodu zvana Kruh sv. Ante koja nas potiče biti kruh za druge i učiniti sebe kruhom te biti solidaran s čovjekom u potrebi. Ljiljan nas podsjeća na čistoću sv. Antuna, ali i na to da sami molimo za milost čistoće u trenucima kušnja“, neke su od propovjednikovih poruka o svecu svega svijeta.

Svjestan kako se sv. Antunu svi posebno mole za izgubljene stvari upozorio je kako u svijetu ima mnogo izgubljenih ljudi, a i samo se izgubimo kada nismo poslušni Gospodinu, svojim roditeljima, kad ne izvršavamo odgovorno svoje obveze, kad ispravno ne koristimo darovano nam vrijeme, pozvao je vjernike da tada mole i vjeruju da je po zagovor sv. Antuna Bogu sve moguće.

Kao i prijašnjih godina posebno je svečano bilo na popodnevnoj misi koju je predvodio vlč. Josip Ivešić, župnik Župe Dobroga Pastira u Đakovu koja je okupila mnogobrojnu djecu njihove roditelje, djedove, bake. Župnik Ivešić na kraju je mise posebno blagoslovio djecu i ljiljane, a domaći su im svećenici darivali sličice s molitvom sv. Antunu.

Svetkovini je prethodila trodnevna duhovna priprava od petka 10. do nedjelja 12. lipnja kada je večernja misna slavlja predvodio također fra Velimir. Posebno je svečano bilo u nedjelju 12. lipnja na uočnicu svetkovine. Brojni su vjernici prije mise sudjelovali u pobožnost sv. Antunu ispred svečeve kipa na vanjskom oltaru, a potom u procesija sa svijećama u crkvenom dvorištu.

U hladovini prostranog crkvenog dvorišta brojni su vjernici tijekom svih dana pristupali ispovjedi.