Zagreb, (IKA) – Središnje misno slavlje na svetkovinu sv. Franje u franjevačkoj crkvi na zagrebačkom Kaptolu po tradiciji predvode dominikanci. Tako je i ove godine večernju misu predvodio ekonom Hrvatske dominikanske provincije fra Kristijan Dragan Raič, a propovijedao prior samostana Kraljice sv. Krunice fra Alojz Ćubelić. U koncelebraciji su uz domaćine franjevce iz kaptolskog samostana bili i prebendari te župnici okolnih župa. U homiliji fra Alojz je vjernicima posvijestio sv. Franju kao lik vrijedan nasljedovanja i u današnje vrijeme. Istaknuo je kako je Franjo, mladi trgovac koji je sanjao o vojnoj slavi i uzvišenoj ljepoti, u gradu u kojem kraljuje novac vidio siromahe, prosjake. Tražio je svoj put do onoga kada je sišao s konja da bi zagrlio gubavca.
Posjedovanje materijalnih dobara pruža nam osjećaj sigurnosti koji je možda najdublja nagonska potreba, ali takva sigurnost ipak nije istinska sigurnost, jer se zapravo temelji na krhkim nogama. Ostajemo neosjetljivi za potrebe drugih ljudi, i ne uviđamo svu bijedu naše duhovnosti. Toj napasti možemo dodati napast volje za moći. Ona je zapravo još intenzivnija od ove prve napasti, upozorio je propovjednik, te istaknuo kako je vrlo zavodljivo misliti i raditi tako kao da smo mi ti koji vodimo druge ljude, pa se u tom smislu osjećamo kao da smo netko bez koga bi bilo nemoguće očekivati u sredinama u kojima živimo da će stvari imalo funkcionirati, rekao je Ćubelić te upozorio kako je još gore kad se ta napast prenese u religiozno područje i poprimi religiozni oblik.
Odgovornost koja bi trebala biti služba postaje tada povlastica koja se ljubomorno čuva uime Božje. Međutim, kraljevstvo koje se u tom kontekstu promovira postaje zapravo karikatura božanskog djela, ono više nije okupljanje u ljubavi, nego znak isključivanja protivnika, rekao je propovjednik te podsjetio kako se sveti Franjo prema tome od početka odnosio otvorenih očiju i to poglavito za one koje danas već standardno nazivamo isključenima, zaboravljenima, onima od kojih redovito bježimo kako ne bi remetili naš dugo građeni svijet. A Franjo živi s gubavcima, obnavlja crkve, povlači se na molitvu, iznova se pojavljuje u Asizu, želi slijediti Isusa u potpunoj nenavezanosti. Namjesto da se utopi u svijetu površnog i defektnog izmjenjivanja uloga, Franjo potiče na mir i pokoru. Premda je tupost gotovo generalna, neki ipak čuju njegov poziv i žele zajedno slijediti Isusa. Kako u tim pokušajima ne vidjeti zapravo proročki zov da u središtu življenja bude bratsko i sestrinsko zajedništvo. Nije li sličnost s današnjim vremenom više nego očita, upitao je propovjednik. Spominjući Franjin odlazak sultanu, Ćubelić je istaknuo kako to možemo nazvati apostolskim nemirom koji ne dopušta ljudima da miruju, da se prepuste malodušnosti. To je ono istinsko nadilaženje granica, ali i predrasuda, spremnost uvijek iznova učiti, slušati i stjecati nove uvide. To znači nositi vijest o novoj slobodi, o tome kako nisu važni prvotno ni monasi, ni svećenici, ni laici, nego da je važno biti mali brat. Više je nego očito da od sv. Franje imamo što učiti i da je uvijek aktualan i zato i danas oduševljava brojne ljude, unatoč uznemirujućem i zbunjujućem vremenu u kojem živimo, rekao zaključio je fra Alojz. Prije blagoslova gvardijan Lazić je vjernike, osobito članove velike franjevačke obitelji, potaknuo da istinito i hrabro, unatoč svim okolnostima i kušnjama života, svjedoče svoju vjeru.