Uz gvardijana fra Slavlka Milića suslavili su domaći franjevci fra Ivan Crnković i fra Domagoj Šimunović.

U prigodnoj homiliji vlč. Prelčec je promišljajući o liku i djelu sv. Franje približio njegovu jednostavnost, poniznost ljubav prema bližnjemu, a napose ljubav prema Gospodinu.

„Slijedeći Franjin primjer nasljedovanja Krista, želim svima nama, da poput njega, svatko na svom polju i životu, koliko je moguće svakodnevno preobražavamo svoja djela Kristovim djelima. Takve svetačke vrline trebaju nam poslužiti da i mi radimo za veću Božju slavu i spasenje besmrtnih ljudskih duša“, rekao je na početku homilije vlč. Prelčec.

Povezujući evanđeoski odlomak, u kojem Isus poziva sve izmorene i opterećene da dođu k njemu sa životom svetoga Franje, naglasio je kako je taj veliki svetac shvatio koliko je važno povjerenje u Gospodina, zahvaljivanje i slavljenje Gospodina te je cijeli njegov život nakon obraćenja bio u neprestanom zahvaljivanju i slavljenju Gospodina. Dodao je kako smo i mi kršćani pozvani biti zahvalni Gospodinu, zahvalni svojim roditeljima, prijateljima, svima koji nam u životu pomažu.

„Zahvalnost možda baš i nije svim ljudima vrlina, no unatoč tome, jedna je od najboljih indikatora za provjeru naše vjere. Nije lako takvu vrlinu i živjeti. Sveti Franjo i drugi sveci to su znali učinivši to kroz vlastitu savjest o primljenim blagodatima, kroz proslavu Boga riječima i pokušavajući djelima vratiti za dobročinstvo, ovisno o vlastitim mogućnostima”, ustvrdio je propovjednik.

Nadalje je posvjestio kako je sv. Franjo jedan od najboljih primjera onih koji su Bogu povjerovali do te mjere da se i sam poistovjetio s Kristovom patnjom, noseći ožiljke Kristove muke.

Svjestan kako se i mi kršćani u ovom suvremenom užurbanom svijetu umorimo od puno toga pojasnio je kako odmor trebamo tražiti u molitvi u uzdizanju srca Bogu i zahvaljivanju za svaki pa i onaj najteži trenutak, u činjenju dobra drugima, u nošenju svoga križa svjesni da ga Kist nosi s nama i da ćemo ga ako se u njega uzdamo iznijeti do kraja.

Svoju je homiliju završio riječima pjesme fra Ante Vučkovića pod nazivom „Svetomu Franji” koji piše – „Veliki ljudi traže veliko o drugom, o svijetu i Bogu. Traže i nađu. Veliki ljudi u malom otkriju veliko. Kako je dobro naići na koga malena, a velika, na maloga brata velike duše, na dovoljno malena da u nj stane Beskonačni!”.

Svetkovini je prethodila trodnevna duhovna priprava, a u predvečerje je obred preminuća sv. Franje pred njegovim oltarom uz ostale franjevce, koji djeluju u tom samostanu, također predvodio gvardijan fra Slavko.