U propovijedi, nakon što je u prvom dijelu – provjeravajući dijaloški koliko župljani poznaju svojega svetog zaštitnika – podsjetio na glavne događaje iz života apostola Jakova, čije je ime u Novom zavjetu spomenuto tridesetak puta, don Anđelko je posvijestio aktualnost zgode u kojoj braća Ivan i Jakov, preko svoje majke kao ‘glasnogovornice’, od Isusa traže povlaštena odnosno “ministarska mjesta”. Naime, na temelju riječi pape Franje na ovogodišnju Cvjetnicu, da je “dovitljiv oblik trijumfalizma svjetovna duhovnost koja je najveća opasnost, najpodmuklija napast koja prijeti Crkvi”, propovjednik je naglasio kako je to što su apostoli Jakov i Ivan tražili od Isusa zapravo jednako Isusovu iskušenju u pustinji, kada mu je đavao predložio drugi put, tj. put drukčiji od onoga koji je Nebeski Otac imao u planu. A to je iskušenje kršćanstva bez križa, kršćanstva koje je zastalo na pola puta. “U našemu konkretnom životu to znači biti ‘kršćanin napola’ odnosno kršćanin na pola puta, ili slikovito kao zastava ‘na pola koplja’. To je dakle i Crkva na pola (puta) odnosno to je ona Crkva, ili onaj kršćanin koji ne želi stići tamo kamo Bog želi, to je izbjegavanje evanđeoskog ‘uskog puta’ i stalno biranje onog ‘širokog’, premda je Isus naglasio da taj put vodi u propast”, rekao je propovjednik, ilustrirajući to stihom zabavne pjesme “idem tamo gdje je sve po mom”. Dakle, iskušenje trijumfalizma u životu kršćanina, nastavio je don Anđelko, jest želja da se do pobjede dođe bez penjanja na križ. “Taj mentalitet, svakodnevno potican medijskom reklamom grčevite jurnjave za užicima i jeftinim populizmom političkog puta do uspjeha, već je nažalost duboko prožeo i našu ‘kršćansku javnost’. Zato i hrvatski katolički puk u većini već živi jedan oblik ‘svjetovne duhovnosti’, u kojoj sve mora biti ‘racionalno’ i na svim područjima života planira se razumna pobjeda, do koje se stiže ‘vezama’ bez obzira na ostale članove zajednice, kao što su pokušali Ivan i Jakov, čime su, očito je iz opisa sv. Luke, izazvali gnjev ostalih apostola, jer je zapravo bila raskrinkana i njihova potajna želja”, posvijestio je propovjednik te naglasio kako “trijumfalistička crkva” zapravo nije prava Crkva jer ona izdaje svoje poslanje zato što ne želi služiti, nego vladati. “To je napast u koju su upali Jakov i Ivan. A ona svim kršćanima, kao današnjim apostolima, treba biti poticaj za svakodnevni ispit savjesti odnosno nama – umjesto upiranja prstom u političare – poticaj na provjeru nismo li sami već upali u zamku svjetovne duhovnosti koja traži ‘ministre’, a prezire evanđeoske ‘ministrante’.

U poražavajućim okolnostima demografske katastrofe u našemu narodu, vid ‘svjetovne duhovnosti’ očituje se i u tradicionalnoj masovnoj hrvatskoj ‘pobožnost’ koja časti svoje mučenike, ali se u konkretnom životu odriče mučeništva, kao i kroz skandirajuće domoljublje koje slavi sve uspjehe svojih sunarodnjaka, ali nije spremno ni za kakvu žrtvu”, naglasio je vrlo kritički don Anđelko, dodavši da, ako želimo osobnu i narodnu sretnu budućnost, moramo učiniti hitan zaokret u mislima i u praksi te se ugledati u sv. Jakova, koji je bio apostolski prvomučenik, to više što u Gospićko-senjskoj biskupiji postoji hram Hrvatskih mučenika na Udbini, koji cijelomu narodu svjedoče da je “jedini siguran put do uspjeha i istinskog trijumfa Isusovo pravilo o pobjedi kroz poraz, kroz ljudski ‘poraz Križa’. Jer samo križ je – pobjeda!”, rekao je don Anđelko na koncu propovijedi, zaključivši poticajem na nasljedovanje sv. Jakova, čiji je život svjedočanstvo da “samo po križu, i s križem, i u križu možemo pobijediti”.

Na kraju misnoga slavlja, na kojem je pjevanje vodio kompoljski župni zbor s Glorijom Kranjčević za orguljama, župnik Miloš – kojemu je ta proslava patrona župe bila posljednja “Jakovljeva” u Pazarištu, jer je biskupovim dekretom imenovan župnikom Modruša i Zagorja Ogulinskog – zahvalio je svima koji su pridonijeli tome slavlju, a posebno obitelji Karla i Mandice Starčević, te župniku Kaćunku i njegovu župnom zboru. Nakon završne pjesme, don Anđelko je na tamburi zajedno sa zborom otpjevao vlastitu skladbu odnosno prepjevanu molitvu “Pod obranu se tvoju”, sa željom da župnika Ivicu Bogorodica Marija prati i u službi na novim župama.

Poslije misnoga slavlja, narod je ostao u razgovoru i veselom druženju na prostoru pred crkvom, gdje je poznati lički pivar i gospićki gradonačelnik Karlo Starčević – župljanin Pazarišta – sve ponudio svojim već i u svijetu poznatim te nadasve kvalitetnim pivom. Potom su supružnici Starčević svećenike i kompoljske pjevače počastili večerom u svojemu obiteljskom domu, nakon čega su razgledati proizvodni pogon Starčevićeve pivovarne “Ličanka”.