Požega, (IKA) – Na svetkovinu svete Marije Bogorodice, 1. siječnja, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u požeškoj katedrali euharistijsko slavlje u zajedništvu sa svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i iz župe sv. Terezije Avilske. Na početku je vjernicima čestitao Marijino bogomaterinstvo i zaželio sretnu Novu godinu. Podsjetio ih je da je taj dan ujedno Svjetski dan mira, za koji je papa Franjo uputio poruku „Migranti i prognanici, muževi i žene u potrazi za mirom”. Potaknuo ih je da zajedno s Papom i tolikim drugim katolicima diljem svijeta budu molitelji za tako dragocjeni dar Božji kao što je mir u svijetu koji počinje „u našim srcima, pomirenima s Bogom”.
U homiliji biskup je na temelju liturgijskih čitanja svetkovine potražio odgovor na pitanje što zapravo znači kad mi jedni drugima čestitamo Novu godinu. Pojasnio je da „blagoslivljati” u Svetom pismu ne znači tek nešto nekome željeti, niti samo nešto deklarativno proglasiti, kako mi uobičajeno činimo kad čestitamo jedni drugima, nego znači ljude staviti u sasvim poseban odnos prema Bogu, koji je svojim licem okrenut prema njima, obasjava ih i čuva te obdaruje svojim mirom. Biskup je zahvalio Bogu što „nije srdito biće koje od nas okreće glavu, nego nam je u svom Sinu Isusu Kristu, rođenom od Žene, kako tumači apostol Pavao u ulomku drugog čitanja iz Poslanice Galaćanima, objavio svoje milosrdno lice”.
Podsjetio je kako je veliki talijanski pisac Dante Alighieri u svojoj „Božanstvenoj komediji” hrvatskog hodočasnika u Rim, zaustavljenog u bazilici Sv. Petra pred relikvijom Veronikina rupca predstavio kao primjer bogotražitelja, onoga koji čezne za Božjim licem. Zapitao je jesu li čežnje hrvatskog čovjeka danas usmjerene drugamo, otkud ne može očekivati njihovo ispunjenje. Rekao je da su one ostvarene u Kristovoj ljubavi koja je „išla za nas do kraja, do u smrt te da novu godinu najbolje započinjemo ukoliko danas obnovimo svoju opredijeljenost za njega”. Istaknuo je da je u tom primjer Isusova Majka svojom suradničkom vjernošću Božjem naumu spasenja. Rekao je „da bismo ovaj dan na poseban način trebali čestitati ženama, jer novu godinu počinjemo sa slavljem jedne žene, Marije iz Nazareta, koja je nakon Isusa, najveći čovjek”. „U njoj, jednostavnoj nazaretskoj djevojci, punoj nutarnje osjetljivosti za Boga, koju nazivamo vjerom i vjernošću, Bog je našao suradnicu po kojoj će ostvariti djelo utjelovljenja svoga Sina”, rekao je. Ustvrdivši kako je dobro što su suvremeni ljudi osjetljivi na prava i dostojanstvo žene, biskup je istaknuo da je u Isusovoj Majci ostvareno najveće pravo i dostojanstvo žene kao suradnice na Božjem naumu o čovjeku. Podsjetio je na dogmu Efeškog sabora 431. godine, koji je Mariju proglasio Bogorodicom, jer je Sin Očev u njoj uzeo tijelo i postao jednim od nas, potpuno se sjedinio s onim jedinstvenim i neponovljivim čovjekom Isusom iz Nazareta, sinom Marijinim. Bog i čovjek su tako postali jedno u njezinu djevičanskom krilu, te Mariju „ne nazivamo samo čovjekorodicom, nego i Bogorodicom”. U Sinu Očevu i sinu Marijinu mi smo postali baštinicima Božjim, sinovima u Sinu, kako kaže apostol Pavao u poslanici Galaćanima, rekao je. Biskup je pozvao nazočne da Božjem djelu u jaslicama pristupe s Marijinim i pastirskim raspoloženjem. Istaknuo je da sv. Luka u evanđeoskom ulomku oslikava pastire kao „ljude hitre, budne svim svojim osjetilima, pogledom, sluhom, riječju, cjelovitošću bića koju nazivamo vjerom”. Tu cjelovitost vjerničkog pristupa događaju Isusova rođenja i udioništvo u njemu evanđelist još sažetije i snažnije prikazuje na Mariji, tvrdeći da je ona sve događaje Isusa Krista pohranjivala i prebirala u svom srcu i od njih živjela. Biskup je poželio nazočnim vjernicima da po pastirskom i Marijinu modelu pristupaju Isusu Kristu u započetoj godini te im ona tako bude blagoslovljena i nova.
Osvrćući se na želje koje ljudi ovih dana u hrvatskim medijima izriču za novu godinu, biskup je primijetio kako se u njima očituje svojevrsna nesposobnost izraziti ono po čemu bi nastupajuća godina mogla biti nova, te nabrajaju različite stvari, ali nitko ne spominje da nam je „potreban Isus Krist kao jedina pobjednička novost u smrtnoj ostarjelosti našeg postojanja”. Rekao je kako je idući na ovu prvu ovogodišnju misu susreo one koji su izveli svoje kućne ljubimce na šetnju, istaknuvši „da smo svi mi ljubimci Isusovi te da mu u novoj godini trebamo pružiti ruku kako bi nas on poveo putovima novosti života, koja nije u novom automobilu, novom odijelu ili u bilo čemu drugom materijalne naravi, nego u ljudskom srcu, u dubini našega bića, kad dopustimo da Isus Krist snagom ljubavi s križa u njemu pobjeđuje nemoć, zlo, grijeh i samu smrt”. Novost koju donosi Isus Krist nije ograničenog vijeka trajanja, poput proizvoda koje kupujemo u trgovinama, istaknuo je biskup i potaknuo nazočne da u novoj godini ne dopuste da postanu potrošna roba s određenim vremenskim trajanjem, nego da žive u novosti Isusa Krista po kojem su određeni za vječnost. Pozvao ih je da Marijinom pomoću tu istinu na početku nove godine pohrane u svoje srce.
Na završetku misnog slavlja biskup je rekao nazočnima da im je Isus Krist u ovoj misi pružio svoju spasiteljsku ruku te poželio da svojom svakodnevnom molitvom, nedjeljnom misom i životom po vjeri ostanu tijekom ove godine trajno povezani s njime, zazvavši Božji blagoslov na sva njihova plemenita nastojanja.