U godini 10. obljetnice uspostave Bjelovarsko-križevačke biskupije te ređenja njezinoga prvog biskupa Vjekoslava Huzjaka, a zbog epidemiološkog okvira u kojem se slavi ovogodišnja svetkovina biskupijskoga zaštitnika, te o 25. obljetnici proglašenja svetim Marka Križevčanina, u Majci svih crkava biskupije, domaći sin u homiliji je posebno istaknuo tri vrline koje su resile sv. Marka a trebale bi i svakog kršćanina: to su hrabrost ili odvažnost, vjernost Bogu koja je povezana s vjernošću Crkvi i poštovanju njezina pastira, Svetog Oca te vrijednost žrtve u našem životu.

„Sveti Marko Križevčanin naš je sunarodnjak, štoviše rodio se u ovim našim krajevima, u plemenitom gradu Križevci. No, on nam pokazuje tu nesebičnu ljubav, odvažnost, jer većinu svoga djelovanja proveo je izvan svog kraja i domovine. U Križevcima, Zagrebu, Grazu, Ostrogonu, Trnavi i Košicama bio je svjestan da ga Crkva treba u tim konkretnim mjestima, službama koje su mu bile povjerene, vremenu u kojem je živio i s ljudima kojima je bio poslan. Ta univerzalnost Crkve bila je vidljiva kroz njegovo prihvaćanje i služenje. Gdje god bio pokazao je svoju vjernost i postojanost za Boga i Crkvu. U trenucima izbora, između ponude posjeda i materijalnoga što su mu nudili samo da se odrekne vjernosti Katoličkoj Crkvi i Svetom Ocu, on izabire vjernost i ne odstupa od nje.

Marko je svoj život okrunio žrtvom. Mi to najvjerojatnije nećemo na taj način, ali i mi smo pozvani uzeti svoj križ i živjeti ga kao odabir. Ponekad bismo umjesto križa htjeli nešto ljepše ili nešto lagodnije, ali prihvatiti križ je zapravo živjeti život kao Božji dar u punini. Usprkos kušnjama, pozvani smo na križ i pogled prema naprijed, s nadom. U prvom čitanju čuli smo da su duše pravednika u ruci Božjoj i njih se ne dotiče muka nikakva. Iako se očima bezbožničkim čini da oni umiru i njihov odlazak s ovoga svijeta kao propast, ali oni su u miru. Dakle, ako smo pogleda nade usmjereni prema besmrtnosti i vječnosti s Bogom, onda ono što vjerujemo, što prihvaćamo, što se žrtvujemo i trudimo, premda je svijetu potpuno ludo i besmisleno, nama je sigurnost jer je u nju utkana Božja riječ i istina života, Vječnost s Bogom. I mi, osobno i kao biskupijska zajednica, možemo rasti i izgrađivati se po primjeru sv. Marka Križevčanina te nam njegov život stoji kao čvrst svjetionik i putokaz sigurnosti. Ne trebamo ustuknuti pred nerazumijevanjem ovoga svijeta, nego trebamo biti otvoreni Bogu, izgrađivati vjernost te u Crkvi tražiti i živjeti zajedništvo žrtve i križa, koje posvećuje pojedinca i čitav Božji narod, zaključio je propovjednik.

Liturgijsko pjevanje predvodio je katedralni mješoviti zbor pod ravnanjem mo Ivane Matkov, voditeljice zbora.