Misno slavlje predslavio je karmelićanin o. Đani Kordić uz koncelebraciju vlč. Antuna Motočića, redovitog misnika bistričkog Karmela, koji je predvodio i trodnevna pripravu za svetkovinu.

Jednostavnim pozivom na otvorenost Božjem daru ove svetkovine, Božjoj milosti i Božjem milosrđu o kojem je sv. Terezija pjevala, o. Đani uveo je prisutne u misno slavlje.

„Danas nam je važnije da se otvorimo Božjem daru i da ga primimo nego da prepoznamo. Spoznat ćemo kasnije.  … Važnije je sada primiti negoli skopčati što je to što Bog čini u našim dušama.“

U propovijedi se osvrnuo na izreku same svetice: „Na svetačke blagdane promišljaj svetačke kreposti i moli Gospodina neka ih i tebi dade.“ Istaknuvši na početku važnost pripreme za blagdan te pripreme za milost koju je Bog pripravio upravo za ovaj dan, o. Đani je u više navrata tijekom propovijedi govorio o posebnim milostima koje nam donosi svetkovina sv. Terezije Avilske. Jedna od njih svakako je vjernost. Terezija kada kreće u reformu Karmela želi mali Kristov kolegij, mali zbor Kristov koji će mu biti vjeran.  „Možeš biti vjeran. Ako hoćeš, možeš sačuvati vjernost. …  Potpuno. Do kraja. I ako ti to nedostaje, danas je prilika.“

Druga milost koju Terezijina svetkovina donosi jest: „Moguće je pobijediti.“ I to sva tri neprijatelja duše: tijelo, svijet i đavla, kako se to očitovalo u životu svete Majke. I sama je o tome govorila: „Znam da je teško. Navikavajte se, sestre…“, i još jasnije: „Umrijeti, to da, ali biti pobijeđen, to ne.“ Posljednja milost koju nam blagdan svete Majke donosi, a koju je o. Đani istaknuo u propovijedi, jest gledati svoj život u milosti Božjoj. „Milosrđu Božjem pjevat ću dovijeka“, pjevala je sveta Terezija dok je cijeli svoj život promatrala kao jedan veliki hod, kao rijeku djela Božjih i tako preciznog Božjeg vodstva. „Možda sada nije trenutak da možeš tako vidjeti svoj život. Ali što je milost ovog blagdana? Moli da ti Gospodin dade.“

Približivši lik i značaj svete Majke Terezije okupljenim vjernicima, ali i osvijetlivši snagu i važnost njenih kreposti sestrama koje ju izbliza poznaju i nastoje slijediti, o. Kordić zaključio je pozivom na odvažno nasljedovanje sv. Terezije na putu molitve:

„Pa što ako umremo na tom putu? Umrijeti, to da, ali biti pobijeđeni, to ne.“

Na završetku misnog slavlja vjernici su imali prigodu častiti svetičine relikvije, a o. Đani se nakon toga zadržao u tradicionalnom bratsko-sestrinskom susretu u govornici samostana.