Svetkovina sv. Terezije Avilske u Karmel Brezovici
Brezovica
Brezovica, (IKA) – Zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić predvodio je u subotu, 15. listopada u samostanu Bosonogih karmelićanki u Brezovici, svečanu euharistiju u čast sv. Terezije Avilske, duhovne majke i obnoviteljice karmela, prve žene naučiteljice Crkve i zaštitnice Španjolske. U propovijedi je biskup Košić govorio o Euharistiji u Terezijinom i našem životu. Osvrnuo se na Tereziju kao učiteljicu molitve koja vodi duše do sjedinjenja s Kristom Gospodinom, kao i na sadašnji trenutak Crkve: na Biskupsku sinodu u Rimu i na završetak Godine euharistije. Istaknuo je potrebu našeg dubinskog prijateljstva s Isusom Kristom kako bi nam euharistija bila izvor i vrhunac kršćanskog života. Potom je spomenuo glad današnjeg čovjeka u svijetu za Bogom, za nutarnjim susretom s Bogom i za otkrivanjem vlastitog smisla u Bogu, unatoč svim drugim zasićenostima i ponudama kojima današnji čovjek obiluje.
Hodočasnici iz Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu, kao i hodočasnici iz Brezničkog Huma, te brojni štovatelji sv. Terezije Avilske iz Zagreba i okolice jačali su svoje prijateljstvo s Gospodinom i Presvetom Djevicom Marijinom u školi prve žene naučiteljice Crkve. “Tvoja sam, rođena za tebe – Što namjeravaš učiniti sa mnom? Daj mi bogatstvo, daj mi siromaštvo, daj mi utjehu ili žalost – daj mi klicanje ili tugu, sladak život, sunce bez vela, tebi se sasvim predajem…“, riječi su sv. Terezije Avilske kojima je započeo homiliju prof. o. Alojz Čubelić, OP, prior dominikanaca u Zagrebu, na poslijepodnevnoj euharistiji.
Govoreći o kontemplaciji sv. Terezije Avilske i o potrebi kontemplacije u današnjem svijetu koji je nošen nemirima, stresovima, nervozama, nasiljem, borbama i rastresenostima, Ćubelić je zaključio i ovo: “Ne možemo reći da nas se ne tiče to što se događa u nama i izvan nas. Stoga su za nas razmišljanje i molitva nužni da bismo primjereno odgovorili na izazove koje današnje vrijeme stavlja pred nas. Čini mi se da je u tom kontekstu pravo umijeće i mudrost znati spojiti svakidašnjost djelatnosti i kontemplaciju. Kontemplacija nam omogućuje definiranje ciljeva i svrhe ljudskog življenja. Djelatnosti nam omogućuju približavanje tim ciljevima ili ponekad dosizanje svrhe i smisla ljudskog života”.