Dubrovnik, (IKA) – Svečano koncelebrirano euharistijsko slavlje na otvorenom, ispred katedralne crkve, 3. veljače, na svetkovinu sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovnika i Dubrovačke biskupije, predvodio je šibenski biskup Ante Ivas, a koncelebrirali su splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić, vojni ordinarij Juraj Jezerinac, kotorski biskup Ilija Janjić, pomoćni vrhbosanski biskup Pero Sudar, biskup domaćin Želimir Puljić, izaslanik mostarskog biskupa don Tomo Vukšić, izaslanik hvarsko-bračko-viškoga biskupa don Emil Pavišić, fra Željko Tolić iz Provincije Presvetog Otkupitelja te sedamdesetak svećenika.
Pozdravljajući uzvanike na festi, dubrovački biskup čestitao je gradonačelniku Andru Vlahušiću Dan grada Dubrovnika te posebno pozdravio armenskog biskupa Narega Alemeziana, izaslanika cilicijskog katolikosa Arama I.
Biskup Ivas u govorio je o povezanosti sv. Vlaha i grada Dubrovnika, ističući da je proslava svetkovine sv. Vlaha ne samo jednodnevna festa nego trajna duhovna baština Dubrovnika kojom su se njegovi stanovnici stoljećima nadahnjivali i čuvali je. “Od te svete baštine”, kazao je biskup Ivas, grad je živio slobodno i časno, gradio svoju kulturu i s njome bogatio svaki novi naraštaj u svim vremenima, koja su često bila na smrt prijeteća, od velike Trešnje do Dakse “još neisplakane u svom vapaju za pravdom, i do krvave opsade, razaranja i domovinske obrane”. Tu baštinu prepoznavao je vjekovima hrvatski narod, a od protekle godine priznalo ju je i čovječanstvo: “Kao da su neki dobri i mudri, i za sudbinu svijeta zabrinuti ljudi htjeli poručiti svemu svijetu, a ponajviše staroj Europi, za koju je papa Ivan Pavao II. sa žalošću rekao da je izgubila svoju dušu, svoju kršćansku dušu, pa se opredijelila za kulturu smrti, da ne zaboravlja olako svoju duhovnu baštinu, svoju kršćansku kulturu života, ‘života u izobilju’ Božjem, kako je Isus volio reći, ako želi dobro sebi i svojoj djeci.”
Sveti Vlaho povjerovao je riječima da je Isus Krist, najveća i najsvetija baština svijeta, najdragocjeniji patrimonij, tj. najveći Očev dar ovoj zemlji, kazao je šibenski biskup i dodao: “Ne znam da li, za nas ‘zemljanike’ i grešnike i smrtnike, može na zemlji biti neko veće evanđelje, neka radosnija vijest nego što je ova: da je čovjek dragocjena Božja baština, jer je na sliku Božju stvoren, jer ga Bog ljubi u osobi Sina svoga Isusa Krista, Boga koji je čovjekom postao, da ga ljubi do kraja do smrti na križu, i do beskraja do uskrsnuća od mrtvih… da nas Bog ljubi unatoč svih naših ljudskih optužbi, omalovažavanja i nijekanja, unatoč izdaja Judinih i osuda pilatovskih, unatoč svih razapinjanja njegova Krista, njegova djela i njegove Crkve, njegovih vjernika i službenika, sve do danas.” Razlažući svu ljepotu činjenice da Bog ljubi čovjeka unatoč tome kako se čovjek ponaša prema Bogu, biskup Ivas istaknuo je da evanđelje, uz ostalo, poručuje da je čovjek osoba koja darom Božje ljubavi po Duhu Svetom može postati sposobna ljubiti Boga i bližnjega svoga te “da u toj ljubavi, istini i slobodi Božjoj možemo graditi bolji, sretan i blagoslovljen svijet, za sve ljude i narode”. “Zato i danas pozivamo svetoga Parca, da siđe sa svoga trona, sa svojih mira i forteca, sa svojih barjaka, da iziđe iz svojih zlatnih moćnika, da ožive njegove svete moći, njegova baština među nama. Neka prošeće s nama gradom, Placom i cijelom Croatiom, pa da i danas u nama i među nama osnaži Libertas, Veritas et Caritas, slobodu, istinu i ljubav, ono Božje u nama, ono moćno, iskonsko, baštinjeno, ono sudbinsko i vječno”, poručio je biskup Ivas.
Govoreći o današnjem stanju u svijetu, šibenski biskup naveo je misli iz enciklike pape Benedikta XVI. “Caritas in veritate”, zaključujući kako mnogi danas ne žele priznati da razvoj čovjeka i naroda ovisi također o rješenju problema duhovne naravi, da pravi razvoj mora uključivati i duhovni rast, ne samo materijalni, jer čovjek je “dušom i tijelom jedan”, rođen iz stvaralačke Božje ljubavi i određen i za vječni život. Govoreći o sv. Vlahu kao dubrovačkoj baštini, biskup Ivas upozorio je kako se baština ne smije obezvrijediti, a ni prodavati ili rasprodavati u bescjenje: “Velika je šteta ne prepoznati je, ne mariti za nju, biti ravnodušan prema njoj i njezinim životnim porukama i putokazima. Baština, patrimonij, traži odgovor u istinitom patriotizmu, tj. u ljubavi prema očevini. Baština se ne smije izdati ili predati bilo kome, nikakvom blagu, ni ikakvoj sili ili politici, za interes. Zločin je nad baštinom činiti nasilje, izbacivati je iz memorije povijesti, iz obrazovanja i života, i prešućivati je, naročito djeci i mladima.”
Na 1038. festu svetog Vlaha pristigli su hodočasnici iz raznih krajeva Hrvatske i susjednih država. Najbrojniji su i ove godine bili Šibenčani, a najviše kilometara prešli su vjernici iz Velog Rata s Dugog otoka, te hodočasnici iz Soljana u Slavoniji u narodnoj nošnji i s tamburašima. Šarenilu feste, uz narodne nošnje dubrovačkog kraja, pridonijeli su i povijesna postrojba iz Kostela, Otočki graničari, Gradska straža iz Bakra te vjernici u nošnjama iz raznih župa Bosne i Hercegovine kao i Hrvati iz Boke.
Po sunčanom, ali i izuzetno hladnom vremenu, duga procesija s barjacima zauzela je glavne ulice Grada, a svakom sudioniku procesije na vratima crkve Sv. Vlaha njezin rektor mons. Toma Lučić osobno je pružio ruku. Isusovu pelenicu u procesiji su nosili članovi Bratstva Presvetog Sakramenta, a baldahin dubrovački sportaši. U procesiji je sudjelovao i armenski biskup Nareg Alemezian, noseći moći ruke sv. Vlaha.