Istina je prava novost.

Svetkovina Svih svetih na dubrovačkom groblju Boninovo

Dubrovnik, (IKA) – Na svetkovinu Svih svetih u utorak 1. studenoga na gradskom groblju Boninovo u Dubrovniku, svečano misno slavlje predvodio je dubrovački biskup Mate Uzinić, a koncelebrirali su generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. dr. Petar Palić, župnik župe sv. Petra Boninovo don Ante Burić te ostali svećenici i redovnici. U propovijedi biskup Uzinić objasnio je vjernicima da na dan Svih svetih „slavimo sve oni koji su uspjeli pridružiti se Gospodinu, svete, blažene i ostalu braću i sestre, ali i one koji su na putu prema zajedništvu s Gospodinom i za koje se molimo”. Dodao je i kako ulomak iz prve poslanice sv. Ivana apostola otvara još jednu dimenziju svetosti, a to je naša svetost: “Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo”. Mons. Uzinić rekao je kako „na ovaj dan slavimo tri dimenzije svetosti: nebesku, onu u čistilištu i onu na zemlji”. Objasnio je da „kako bismo mogli svetkovinu Svih svetih proslaviti i iz nje mogli izvući pouku trebamo se u molitvi zagledati ne samo u braću i sestre u čistilištu nego i na sve one na koje mislimo kad kažemo Svi sveti”. Citirao je i misao sv. Bernarda koji navodi kako promatranje svetih u nama potiče dva pozitivna osjećaja. Prvi je izazivanje želje da budemo u društvu svetaca, da poput njih budemo slični Bogu, a drugi je želja da to promatranje svetih u nama izazove želju da se pridružimo Kristu. No dodao je kako postoji i treća pozitivna značajka ovog promatranja, a koja bi trebala biti preduvjet da bi im se mogli pridružiti, „a to je pokušati otkriti koji su put sveti, dok su bili među nama, morali proći da bi postigli to što mi sada promatramo i to što slavimo. Otkriti one značajke koje su njih krasile na zemlji i ubrojile ih među 144 tisuće opečaćenih iz svih plemena Izraelovih”. Razmišljajući o tome što bi vjernici trebali učiniti da bi i sami mogli biti među svetima, biskup je istaknuo da su „oni oprali svoje haljine i ubijelili ih u krvi Jagančevoj”. Objasnio je kako se to ne odnosi samo na mučenike, nego da smo i mi svi to učinili pri svom krštenju, te da je ono neophodno da bi se mogli pridružiti svetima. Citirao je i redak iz psalma koji govori da će na Goru Gospodnju uzići oni u kojih su ruke nedužne i srce čisto, a duša im se ne predaje ispraznosti. Govoreći o blaženstvima, propovjednik je rekao kako sva predstavljaju cjelokupnu sliku Isusa Krista, te se osvrnuo na jedno od blaženstava važnih za ovu Godinu milosrđa, a to je: „Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!” Upozorio je da nije moguće sva blaženstva ostvariti u životu jer je to uspio samo Isus Krist, ali i da što je netko bliži Kristu da onda više blaženstava ostvaruje te da je svaki svetac ostvario barem jedno blaženstvo jer bez toga ne bi bio svet. U ovom kontekstu prisjetio se misli sv. Ivana Marije Vianneaya: „Sveci su poput malih ogledala u kojim se promatra Isusa Krista”. „Evo ja bih želio da mi danas okupljeni na ovom groblju upravo po blaženstvu ‘Blago milosrdnima’ u odnosu na našu braću i sestre koji još nisu zaživjeli u punini svetosti gledamo to blaženstvo pod tim vidom. Svaki dan smo pozvani biti milosrdni svima, ali posebno danas i sutra smo pozvani biti milosrdni svojoj pokojnoj braći i sestrama koji još nisu doživjeli puninu svetosti”.
Za biti milosrdni prema pokojnima na putu prema svetosti može se pomoću duhovnih i tjelesnih djela milosrđa, rekao je biskup te dodao da je kršćanska dužnost, ako želimo biti milosrdni, mrtve pokopati. „Kako to činimo ovih dana? Ne stvarnim pokapanjem, premda ima onih koji još nisu pokopani, nego dolazeći na grobove, kiteći ih cvijećem i paleći svijeće. No, ima i ono drugo duhovno djelo milosrđa koje uključuje naše pokojne koje kaže da se trebamo za mrtve Bogu moliti. To je naš način na koji možemo i trebamo iskazivati milosrđe svojoj pokojnoj braći i sestrama.” Mons. Uzinić napomenuo kako u ovoj Godini milosrđa postoji mogućnost potpunog oprosta i za pokojne.
„Ovo milosrđe koje možemo njima iskazati, je središnje blaženstvo. Na neki način blaženstvo oko kojeg se sva druga vrte. Sva druga blaženstva čine pojedince blaženima, zato što čine da Bog s onima koji su siromašni i ožalošćeni suosjeća”. Naveo je i kako možemo suosjećati s Bogom na dva načina. „Na to nas podsjećaju dva teksta. Prvi tekst je iz knjige Levitskog zakona, ‘Sveti budite jer ja sam svet’. Drugi je tekst iz Matejevog evanđelja – ‘Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan’. Želimo li biti sveti kao što je Bog svet trebamo biti milosrdni kao što je Otac nebeski svet”. Na kraju je mons. Uzinić zaključio kako „ne smijemo propustiti tjelesna i duhovna djela milosrđa, kako bi mogli pomoći braći i sestrama koji još nisu dosegli Božju blizinu”. Istaknuo je da „moramo moliti za njih i namijeniti im oprost, te da čineći njih svetima možemo i mi postati oni koji će biti slični Bogu i koji će ga gledati zajedno u svetosti”. Misno slavlje animirali su članovi katedralnog zbora i zbora župe sv. Petra, predvođeni Margit Cetinić i Viktorom Lenertom. Nakon misnog slavlja mons. Uzinić zajedno s ostalim svećenicima pomolio se i zapalio svijeće na grobovima pokojnih svećenika i redovnika.