Gospić, (IKA) – Svetkovina Svih svetih u Gospiću svečano je proslavljena u katedrali Navještenja BDM a misno slavlje predslavio je u koncelebraciji s župnikom i dekanom gospićkim mons. Milom Čančarom gospićko-senjski biskup Mile Bogović.
Gledajući današnju rijeku ljudi koji se kreću od bliskoistočnih zemalja prema sjevernoj Europi dobro je razmisliti o onoj povorci ljudi koji kreću sve od prvog čovjeka pa dalje kroz stoljeća i tisućljeća. Pred 20 stoljeća u tu povorku uključio se i Isus Krist i dao tom hodu novu kvalitetu usmjerivši ga prema Bogu i vječnosti, istaknuo je na početku svoje propovijedi biskup Bogović. “Danas i sutra je spomen svih onih naraštaja i pojedinaca koji su živjeli prije nas. Nakon završenog zemaljskog putovanja, što se dogodilo s njima?
Za jedan dio njih ne treba se moliti jer su postigli svoj cilj u vječnosti, u raju. Njima se možemo moliti. To su sveci. Oni su u sebi razvijali Božju osobinu – svetost. Svetost je zapravo skup svih božanskih vrlina – ljubav, dobrota, sreća, vječnost. Bog je u tim vrlinama savršen i nenadmašiv, Jedini svet, a ljudima, koje je stvorio na svoju sliku, omogućio da i oni postanu dionici te svetosti. Drugi dio su spašeni ali nisu još stigli do krajnjeg cilja. Njima možemo pomoći svojim molitvama, ali se i njima možemo moliti”, rekao je biskup Bogović.
“Koji su to koje nazivamo svecima, kojima se možemo moliti, a za koje se ne treba moliti? Neki su prepoznatljivi, a neki nisu. Prepoznatljivi su mučenici koji umiru izražavajući svoju vjeru. Prvi kršćani su ih častili odmah nakon smrti, pohađali njihove grobove, molili se njima, bilježili u svoje kalendare njihova imena i vrijeme kada su mučenički završili. Na njihovim mjestima nastale su poslije crkve”, pojasnio je biskup, dodajući da kršćanska zajednica ima nepogrješivo osjetilo za svece. Koga je ona prihvatila i dugo častila, taj je pravi svetac. Nije to vrijedilo samo za stara vremena, nego vrijedi i za ova naša. Sjećamo se kada je umro Ivan Pavao II., narod je klicao: “Svetac odmah” (Subito santo!), to znači da ne treba pokretati dugi dokazni postupak jer je jasno da je on svetac. Sličan slučaj možemo reći da se dogodio kad je umro Stepinac. Kada je ondašnja vlast javila da će biti pokopan u zagrebačkoj katedrali, slijevale se rijeke vjernika prema katedrali. Vlastodršci su se pobojali pa su ljudima javili da neće pokop biti u katedrali i narod se je razišao. Kada je ponovno puštena vijest da će se Stepinca pokopati u katedrali, opat je ubrzo katedrala bila puna. Narodu je ponovno javljeno da se to neće dogoditi i on se razišao. Tek nakon trećeg navještaja doista se to dogodilo. Narod je osjetio da je umro svetac, istaknuo je biskup Bogović u propovijedi.