Osijek, (IKA/TU) – Večernju misu svetkovine Svih svetih, 1. studenoga, uoči Dušnoga dana, u osječkoj konkatedrali Sv. Petra i Pavla predvodio je umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić. Koncelebrirali su mons. Adam Bernatović, domaći župnik, i vlč. Robert Jugović, vicekancelar Đakovačko-osječke nadbiskupije, a evanđelje je navijestio te posluživao đakon Dejan Henčić. Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti zbor konkatedralne župe pod vodstvom s. Branke Čutura.
Ističući kako taj dan potvrđuje da ne slavimo samo svece dospjele u kalendare već i one nepoznate, koji su živjeli čak prije Kristova rođenja te ispunjavali Božji zakon prema vlastitoj savjesti, nadbiskup je potaknuo na zahvalnost Gospodinu što je po svecima pokazao da brine za čovjeka. “To su muževi i žene koje je povijest velikih često zanemarila jer je biser njihova svjedočenja prekriven velom poniznosti i skrovitosti. To su muževi i žene koji su crpli na iscrpnoj punini Onoga koji je jedini svet”, naglasio je nadbiskup i nastavio: “Svatko je od njih malo, ali neponovljivo svjetlo koje osvjetljava tamnu pozornicu ovoga svijeta i poziva nas da se nadamo. Sveci i svetice Božje poučili su nas da svetost nije nešto daleko i neuhvatljivo, baština nekolicine, nego punina novog čovjeka koji se nalazi u svakome od nas.”
Nakon molitve svetima, Crkva potiče na molitvu za pokojne, rekao je mons. Srakić, opisujući kako je to lijepo i plemenito djelo te obvezatan i konkretan čin ljubavi koji usmjerava k uskrsnuću i podržava Općinstvo svetih. U predvečerje Dušnog dana dolaze nam na pamet sva groblja svijeta na kojima počivaju bivše generacije, a sjećanje postaje još življe kad mislimo na svoje drage, koji su nas voljeli i dali nam život.
Jednako snažna je i misao na žrtve nasilja i ratova, one koji su dali život da ostanu vjerni Kristu do smrti ili su umrli dok su plemenito služili braći. “Dušni dan prigoda je da misleći na smrt, spoznamo smisao života”, naglasio je nadbiskup i nastavio: “Zaboraviti mrtve značilo bi zaboravili sebe, što se danas, nažalost, često događa. Mnogi u jurnjavi za materijalnim dobrima zaboravljaju na mnoge vrijednosti, a najprije na one bez kojih bi naš život bio isprazan i siromašan.
Pustoš bi zavladala u životu svakoga pojedinog čovjeka, kada bi zaboravio svoje mrtve, kada bismo kao narod zaboravili sve one koji su svojim djelom, a mnogi i svojim životom te smrću oplemenili našu Domovinu. Zaboravili bismo zapravo tko smo i što smo.”
Istaknuvši da je Hrvatska najvećim dijelom ono što su stvorili i u nasljeđe ostavili naši predci, nadbiskup Srakić kazao je kako su sjećanje i molitva izraz zahvalnosti, no, to nije dostatno: “Kako bismo uz zahvalnost ostali u istinskom zajedništvu s našim mrtvima, treba tako živjeti i djelovati, da se ne iznevjere njihove žrtve, pa naša želja u molitvi – da naši mrtvi počivaju u miru, neće biti isprazna.”
“Dok se s jedne strane Crkva, hodočasnica povijesti, raduje zbog posjedovanja svih svetih, s druge strane sudjeluje u žalosti tužne djece zbog rastanka od dragih osoba, i pokazuje budućnost vječnog života. Radost i suze. To je smisao dvaju blagdana. To je sažetak i Kristova života. Samo obratno – suze i radost”, istaknuo je mons. Srakić te je zaključio: “Svi sveti i Dušni dan – svetima se molimo, za pokojne molimo.”

.