Istina je prava novost.

Svetkovina Svih svetih u Požegi

Požega, (IKA) – Na Svetkovinu svih svetih, 1. studenoga na požeškom groblju sv. Ilije kod glavnoga križa održano je središnje euharistijsko slavlje koje je predvodio biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s dvadesetak svećenika i đakona te brojnim vjernicima grada Požege.
Uvodeći u slavlje biskup je rekao nazočnima kako smo se okupili na groblju da bismo se sabranim srcem zajedno s mnoštvima diljem svijeta zaustavili pred činjenicom smrti, upravili vjernički pogled na drugu obalu našega postojanja i pokušali utvrditi što nas na njoj očekuje. U tom nastojanju, kazao je, valja nam poput svetaca koje danas slavimo združiti se s Isusom Kristom, prisutnim među nama Pobjednikom nad smrću, s kojim se najtočnije vidi naša konačna sudbina. Želimo u svoju molitvu, ljubav i poštovanje sabrati sve one koji su nam bili osobito dragi, a koji su preminuli, među njima na poseban način poginule u obrani hrvatske slobode, kao i one koji ovih dana traže od nas da im očitujemo veće poštovanje i zahvalnost za djelo koje su učinili.
Započinjući homiliju, biskup je pozvao sve nazočne da provjere kakve su osjećaje i misli donijeli na slavlje, da li im svakodnevica sa svojom težinom i neuspjesima priječi da pravim raspoloženjem srca budu u zajedništvu sa svetima koje slavimo te iskažu poštovanje i zahvalnost svojim preminulima. Kazao je da nas stanje u kojem se nalazimo nerijetko potiče na zbrajanje svega negativnoga što nam se dogodilo i da to iznosimo u medijima. Upozorio je kako pri tom istovremeno svjedočimo da se s neuspjesima i zlom ne možemo pomiriti te se usred ljudskih ograničenosti propinjemo za drugačijim i boljim svijetom. Istaknuo je da tako neizravno očitujemo kako smo stvoreni za drugačiju stvarnost, da nas naše srce sa svojim čežnjama ne vara, nego nas one drže budnima za onu razinu života na koju nas je Bog pozvao, kako su sveci ljudi koji su slijedili taj Božji poziv i u njemu dosegli puninu života.
Istaknuo je da nismo danas došli na groblje s novinama u ruci koje nas najvećim dijelom izvješćuju o onome što je u našoj svakodnevici neuspješno i promašeno, nego smo ponijeli Sveto pismo i navijestili Božju istinu o nama, našoj sadašnjosti i budućnosti, umiranjima i vječnosti. Protumačio je kako Isus u evanđeoskom odlomku svjedoči blaženstvo siromaštva, progonstva, gladi i žeđi i svakovrsnih drugih nevolja ako se one žive kao posvemašnja otvorenost za Boga, prostor u kojem on može ostvarivati naum svoje ljubavi o nama. Istaknuo je kako s većom zauzetošću valja njegovati u Hrvatskoj osjetljivost za takva ljudska stanja jer su ona svojevrsni duhovni prostori u kojima Božja ljubav može ostvarivati pobjedu života, poput one u Isusovoj poniženosti, prezrenosti i odbačenosti na križu.
Dodao je kako nas sv. Ivan u svojoj Poslanici uvjerava da se za našu sudbinu najviše dogodilo kad smo Bogu dopustili da nas obdari svojom ljubavlju te postanemo sudionici njegova božanskog života, njegovi sinovi i kćeri. Ljubav je sve pokrenula u život, ona u svijetu ranjenom negativnošću jedina može istinski preobražavati i u smrti uspostaviti novi život, ustvrdio je biskup. Spomenuo je da su na tom obzoru živjeli sveci, svakodnevno u mukama i nevoljama nosili veliku nadu i iskusili početak ostvarenja one punine i smisla svega koji može darovati ljubav. Biskup je kazao kako nam sv. Ivan u odlomku iz Knjige Otkrivenja slika konac i smisao cijele povijesti čovječanstva i svemira upravo na tom obzoru, gdje pobjeda Jaganjčeve ljubavi ima zadnju riječ. Podsjetio je okupljene kako smo krštenjem ušli u taj Isusov dinamizam ljubavi, smrti i uskrsnuća te ih je pozvao da pritisnuti svakodnevnim nevoljama upravljaju svoj pogled na križ Isusov i obnavljaju istinu o sebi polazeći od njegove ljubavi za nas i u njoj pronalaze smisao svojim patnjama. Zaželio je da svi oni koji počivaju na požeškim i drugim grobljima pronađu svoj mir u toj ljubavi Božjoj, a utjehu oni koji tuguju za svojim preminulima.
Nakon popričesne molitve uslijedila je molitva odrješenja za sve preminule na požeškom groblju kao i blagoslov njihovih posljednjih počivališta.