Požega, (IKA) – Na svetkovinu Svih svetih, 1. studenoga, središnje euharistijsko slavlje u Požegi predvodio je biskup Antun Škvorčević zajedno s gradskim svećenicima na glavnom požeškom groblju sv. Ilije, podno velikoga braniteljskog križa. Brojnim okupljenim vjernicima biskup je rekao kako proslava svetkovine Svih svetih stavlja pred nas istinu o nama samima i o našim preminulima. “Istina o svetima je Isus Krist koji je pobijedio u njihovim životima svojom moći te postao njihov smisao i punina. Molimo da i mi tim istim putem stignemo do punine života, do smisla. Molimo za sve naše preminule, napose za poginule u ratu”, potaknuo je biskup okupljene vjernike.
Započeo je homiliju zgodom iz života Majke Terezije kojoj su jednom prigodom novinari kazali kako je diljem svijeta smatraju svetom, a ona im odgovorila da svetost nije luksuz ili nešto sporedno, nego nužno potrebna u životu. Istaknuo je kako nas Sveto pismo uči da je Bog jedini svet, što znači da je on drukčiji od nas i od svijeta, iznad nas, punina života. “Ako ovo što mi živimo u prolazu svijetom nije punina, a svi se u tom slažemo, onda nam zaista ne treba ništa drugo i ništa više nego svetost”, poručio je biskup. Spomenuo je kako II. vatikanski koncil tvrdi da smo svi pozvani na svetost, a sv. Pavao u više navrata uvjerava da već jesmo sveti. “U krštenju smo postali dionicima Božje svetosti. Isus Krist nas je odjenuo svojom ljubavlju na križu i pobjedom uskrsnuća, učinio nas dionicima božanskoga života. Koliko je Bog i njegova svetost prisutna u nama, toliko je Božja punina počela biti dijelom našega života”, istaknuo je biskup i dodao kako to božansko u nama traži našu zauzetu suradnju do potpunog ostvarenja Božjeg nauma.
Biskup je potom spomenuo kako nas pročitani ulomak iz Ivanove Poslanice podsjeća da smo postali djeca Božja, ali se još nije konačno očitovalo što ćemo biti te kazao da je Isus Krist mjera ili model na kojem možemo provjeriti što ćemo konačno postati. “Isus Krist, Sin Očev, Bog odvijeka, postao je prolaznim čovjekom da bi našu smrtnost preobrazio u svoju božansku neprolaznost i odjenuo svojom puninom, te je on slika i ostvarenje onoga što čovjek može biti kad se u njemu nastani Božja svetost”, istaknuo je biskup. Ustvrdio je kako je uzbudljivo ići zemljom u svijesti vjere da naš život nije praznina i besmisao, da se u našu nemoć može nastaniti Božja svemoć, da mi možemo postati prostorom njegove blizine, ispunjeni ljubavlju koja pobjeđuje smrt.
Kazao je da je evanđeoski izvještaj o blaženstvima jednako izazovan danas kao i prije dvije tisuće godina. S jedne strane se pojavljuju bogati, moćni, nasilnici, nesposobni za Božju drugačiju i veću stvarnost nego li je ono što oni mogu ostvariti, a s druge strane siromasi, ožalošćeni, gladni i žedni, rekli bismo defektni na razini života, istaknuo je biskup, kojima Isus obećava baštinu kraljevstva nebeskog. “Može se biti materijalno siromah i zbog toga ogorčen, živjeti prokletstvo manjka bogatstva. No, blaženi siromasi duhom o kojima govori Isus jesu oni koji nisu vezani za materijalno bogatstvo, nego koji znaju da postoji praznina u dubini njihova bića, čežnja za puninom, raspadljivost koja traži neraspadljivost i da to može ispuniti jedino Bog”, istaknuo je biskup. Naglasio je da je po Isusu siromah onaj koji je sve stavio na Božju kartu, odrekao se svojih mjera i mjerila, svojih istina o čovjeku, vjeruje Božjoj istini, njoj se cjelovito predao i u njoj pronašao smisao, konačnost i život. Dodao je da su sveci išli tim putem te su postali najveći bogataši. “Sveci su svjedoci da postoji bogatstvo života koje se nosi u dubini bića, u ostvarenosti postojanja koje se naziva smisao, punini kojoj je ime kraljevstvo nebesko”, ustvrdio je biskup.
“Dok razmišljamo kako su oni prolazili zemljom i vremenski razmak od rođenja do smrti ispunili otvorenošću prema Bogu, povjerenjem, darovanošću svoga bića njemu kako bi on u njima ostvario svoju puninu, valja nam se zapitati na što smo mi oslonili svoj život, od čega živimo i koji je smisao naše svakodnevice”, kazao je biskup. Naglasio je da smo na svetkovinu svih svetih u Godini vjere pozvani posvjedočiti kako želimo omogućiti Bogu da još snažnije uđe u naše živote, očitovati mu da je on smisao i cilj našega postojanja oko kojega se želimo truditi molitvom, plemenitošću, poštenjem u radu te na taj način ostvarivati svetost u svojoj svakodnevici.
Biskup je na kraju potaknuo nazočne: “Pristupimo grobovima naših preminulih s vjerom u pobjedu Božje ljubavi nad smrću koja je u njima započela krštenjem i u nadi da će biti ona dovršena u punini kojom Bog želi obdariti svoje stvorenje na koncu vremena. Unatoč brojnim nevoljama budimo ljudi nade ukorijenjene u tu Isusovu pobjedu i neka ona u svakoj nevolji blista s našega lica. Vjerujmo, nadajmo se i ljubimo te tako osvijetlimo zemlju vječnošću. Neka svi sveti mole za nas da budemo pridruženi punini života u koju ih je uveo Isus Krist, pobjednik nad smrću”, zaključio je biskup. Nakon euharistijskog slavlja uslijedila je molitva odrješenja za pokojne i blagoslov grobova.