Požega, (IKA) – Na svetkovinu Svih svetih, 1. studenoga, misno slavlje na požeškom groblju sv. Ilije tradicionalno je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević u koncelebraciji s požeškim župnicima i kapelanima. Biskup je u uvodnom dijelu slavlja kazao kako ovdje na zemlji postoji zajedništvo nas ljudi koje je vidljivo i opipljivo. “Međutim naše životno zajedništvo ne iscrpljuje se samo u onome što je vidljivo nego seže do neba, do Boga u kojem je sabrano zajedništvo svih onih koji su živjeli ovdje na zemlji prije nas i koji su vjerovali Bogu i u njegovom zagrljaju ljubavi žive za svu vječnost. To je ta utješna stvarnost, nada koja živi u nama i koja nas duboko povezuje s našim preminulima”, objasnio je požeški biskup. Dodao je da “svijeće i cvijeće koje smo položili za svoje preminule nije ono najljepše što možemo za njih učiniti nego je to naše sabrano srce koje u molitvi diše s Bogom”. To je, kazao je, onaj isti dah disanja s Bogom u kojemu se nalaze i naši preminuli pa se tako kroz molitvu, kroz ovu misu približavamo jedni drugima u onoj dubini postojanja koju nam daruje Bog. Biskup je zatim pozvao sve nazočne da u misu uključe sve one koji su im dragi, najbliže, rodbinu i prijatelje, a posebno one koji su žrtve mržnje ili zla u prijašnjim vremenima ili ovim posljednjim danima kao i sve one koji su dali svoje živote za domovinu.
U propovijedi biskup je kazao kako mi još uvijek nemamo cjelovitost životnog iskustva jer naše srce osjeća dublje i dalje od opipljive stvarnosti koju zovemo život. Potvrđuje to i Isus kada kaže da je kraljevstvo Božje u utjesi, krotkosti, pravednosti, milosrdnosti, čistoći srca, mirotvorstvu i pravednosti. Sve su to stvarnosti, dodao je biskup, koje nisu opipljive, ali mi ih osjećamo kao duboke sastavnice našeg života u kojima se zrcali istina o nama daleko dublje nego li o onim stvarnostima koje su oko nas.
Biskup je podsjetio kako ovih dana u Hrvatskoj proživljavamo teške trenutke jer je progovorilo nasilje. Postali smo svjedoci da postoje oni koji vjeruju da se nasiljem može nešto postići. Ukoliko više vjerujemo onom negativnom, nego li onome pozitivnom o čemu nam progovara Isus mi ostajemo na strani smrti, upozorio je biskup, dodajući kako gomilanje iskustva smrti u našem osobnom i zajedničkom životu na neki način nas uvjerava da je život vrlo plitka, kratkoročna stvarnost. “Isus dolazeći s one obale našeg postojanja nas želi uvjeriti u dalekometnost života, u njegovu dubinu. Želi nas uvjeriti da se Bog angažirao za život u punim našim granicama i ona najteža granica smrti gdje mi ne možemo ništa učiniti tu je on Bog po svome sinu Isusu Kristu svojom ljubavlju razorio tu smrtnost”, istaknuo je biskup Škvorčević. Dodao je kako u životu stvarnosti kao što su utjeha, krotkost i milosrđe izgledaju silno nemoćne te kako se mnogi zbog toga ne opredjeljuju živjeti ih u svojem životu, a najmanje ih javno svjedočiti. Postoji napast, upozorio je biskup, svjedočiti svoju snagu obrnutim putem, ali iskustvo nam kaže da Isus ima pravo. “Tamo gdje je u Hrvatskoj progovorila krotkost, pravednost, milosrđe, gdje je progovorila Božja utjeha tu je snaga života najbolje progovorila, tu je postala nerazoriva. Želimo na svetkovinu Svih svetih na ovom groblju ponoviti tu istinu da postoji onostranost našeg života ne samo izvanjskost koja je prisutna u opredjeljenjima duha, duše, u milosrđu, dobroti, plemenitosti, krotkosti te da je ta onostranost našeg bića već početak onog kraljevstva nebeskog o kojem nam govori Isus”, istaknuo je požeški biskup koji je na kraju slavlja izmolio molitvu odrješenja te zamolio da Bog naše pokojne obuče u slavu svoje besmrtne ljubavi a nama svima udjeli utjehu i nadu u susret s njime u vječnosti.