Đakovo, (IKA/TU) – Svetkovina Tijela i Krvi Kristove, svečano je proslavljena misnim slavljem koje je u đakovačkoj katedrali predvodio nadbiskup Marin Srakić u koncelebraciji sa svećenicima koji djeluju u središnjim ustanovama Nadbiskupije te pri đakovačkoj župi Svih svetih. Okupljene vjernike nadbiskup je pozvao na zajedničku obnovu vjere u euharistijskoga Krista te ih pozvao da se zajedno zapitaju kakva je ta vjera u Krista koji je pod prilikama kruha i vina ostao među nama. “Možemo s pravom reći da je euharistijski život znak, mjerilo, pa i barometar našega sveukupnog kršćanskog života. Po njemu možemo procijeniti kakvi smo kao vjernici”, rekao je nadbiskup.
Govoreći u homiliji o vjeri u euharistijskoga Krista, nadbiskup se zapitao osjeća li se uistinu Isusova prisutnost u nama. “Da, znam, ima kršćana čiji su život i vjera doista pravi. Oni se zalažu kao što se Isus založio za humanu obnovu nehumanog svijeta. Možda su to pravi kršćani, ali oni su izuzetak. Kako mi slavimo Večeru Gospodnju? Kakva je njezina prava veza sa životom nas kršćana ili još bolje, kako se ona odražava na izgradnju naše kršćanske i građanske zajednice? Može li se reći da smo mi ‘ljudi euharistije?'” zapitao je nadbiskup.
Okupljenim vjernicima govorio je o euharistiji kao znaku vjere, one vjere koja kao svjetlo obasjava misli i djela, koja je otvorenost prema Bogu koji se objavio i koji nam je u Kristu priopćio bogatstvo svog božanskog života i pozvao nas da na tome bogatstvu sudjelujemo. Ne vjere koja je samo puko poznavanje i prihvaćanje neke istine ili nauke, nego prihvaćanje cijeloga Krista tj. njegove nauke, djela i osobe. “Euharistija je sakrament vjere, ali vjere koja ide do krajnjih granica prihvaćanja teških zahtjeva kršćanskog života, prema onim Isusovim riječima: ‘Tko ustraje do kraja taj će se spasiti.’ Euharistija je sakrament vjere, ali ne vjere koja nudi lažne ljudske sigurnosti, ne vjere u Boga koji poput neke tajne formule rješava naše poteškoće i probleme: to bi bio bog koji otuđuje, bog surogat, bog zakrpa… ne vjere koja bi bila neki bijeg od odgovornosti ili nebriga. Trebali bismo imati nepovjerenje u mirnu vjeru, bez poteškoća. Vjera je trajno zalaganje, upravo zato što vjeruje usprkos olujama u kojima se trajno stavlja na kušnju”, naglasio je nadbiskup.
Govoreći o vjeri i privatnosti, istaknuo je: “Ponovno iz usta nekih čujemo krilaticu: ‘Vjera je privatna stvar.’ Istina, vjera je privatna stvar, ali i društvena stvarnost. Zato kršćanstvo ne može biti nikad privatna stvar i kršćanin se ne smije povući u privatnost. Euharistija po svojoj stvarnosti ne povlači kršćanina u njegovu privatnost, naprotiv, ona zahtijeva da nakon svakog slavlja slijedi odluka i odgovor, prihvaćen i življen u životu svakoga dana u neposrednom kontaktu s drugima.”
Nadbiskup se osvrnuo i na aktualnu temu braka, potvrdivši kako kršćani brak shvaćaju i prihvaćaju samo kao vezu između muža i žene, a ne neke druge veze, a kršćanski supruzi žive sakrament ženidbe u vidu euharistije. “Oni se uzajamno prihvaćaju kao dar Božji i tako postaju sposobni ljubiti se uzajamnom ljubavlju, prihvaćaju se onakvima kakvi jesu da zajedno sazrijevaju u ljubavi prema Bogu, u zalaganju za Božje kraljevstvo i za zajedničko dobro. Prihvaćaju djecu kao dar Oca nebeskog i prihvaćaju ih s njihovim talentima i ograničenjima i tako zajedno s njima sazrijevaju u ljubavi prema Bogu. To prihvaćanje postaje ljubav prema dobru i tako se oni uzajamno pomažu da u sebi otkriju unutarnje snage za dobro, istinito i lijepo”, rekao je nadbiskup.
Nadbiskup je istaknuo da ćemo, ako živimo euharistiju, sunčanu zraku napretka moći postepeno unositi i u ekonomski, kulturni i društveni život, jer ćemo se nadahnjivati na ekonomiji blaženstava i politici evanđeoskog mira te nećemo postati robovi osobnih interesa, nego sve svoje talente založiti za one kojima je naša pomoć naročito potrebna. Iako zbog vremenskih prilika nije održana svečana procesija Strossmayerovim trgom, nadbiskup je naglasio kako tu euharistijsku procesiju ne treba shvatiti kao nekakvu paradu, nego kao znakovitu gestu blagoslova za grad Đakovo i želju da euharistijski Isus prožme sav naš život, ne samo privatni, nego i javni, da se doista na svim razinama osjeti i vidi kako se nadahnjujemo na poruci obnove koja struji iz euharistijskoga Krista.
Liturgijsko pjevanje tijekom mise i procesije animirao je Mješoviti katedralni zbor, pod vodstvom mo Ivana Andrića i orguljsku pratnju mo Vinka Sitarića.