Dubrovnik, (IKA) – Na svetkovinu Tijelova u četvrtak 4. lipnja svečano euharistijsko slavlje u dubrovačkoj katedrali i procesiju ulicama Grada predvodio je dubrovački biskup Mate Uzinić.
U propovijedi biskup Uzinić je podsjetio da „u svetkovini Tijelova mi slavimo Isusovu trajnu prisutnost među nama u prilikama euharistije”, te rekao da „priča o euharistiji koju su nam ispričala današnja liturgijska čitanja je priča o savezu, savezu između Boga koji nudi svoj savez i čovjeka koji prihvaća taj savez”. Prikazao je povijest tog saveza u Starom zavjetu u kojem Bog daje „uvjete” i obećanje svog blagoslova, a narod obećanje izvršenja. Zbog nevjernosti naroda i nemogućnosti izvršenje saveza, Bog sklapa novi savez, a „potpisnik” je ovaj put isti i u Božje i čovjekovo ime, a to je Bog i čovjek Isus Krist čijom krvlju se potpisuje ovaj Savez, rekao je biskup.
Istaknuo je i bitan element ovog novog saveza, a to je „osobina njegove trajnosti i sakramentalne obnovljivosti u euharistiji”, jer „u svakoj euharistiji Bog sakramentalno obnavlja svoja obećanja, a mi svojom prisutnošću, svojim sudjelovanjem u euharistiji, sa svoje stvarne potvrđujemo, kao što je potvrdio i starozavjetni Božji narod, da prihvaćamo sve uvjete koji za nas proizlaze iz tog saveza”. Upitao se koji je to uvjet koji Bog traži od čovjeka te odgovorio da je to onaj koji se ponavlja u svakoj euharistiji: „Ovo činite meni na spomen”, rekavši da se ne ostvaruje samo u euharistiji, te da premda je potrebno biti sudionik misnog slavlja, to nije dovoljno, već je potrebno činiti sve ono što je od svog utjelovljenja, preko javnog djelovanja, do svoje muke i smrti činio Isus Krist. „To postaje zadaća da euharistijskog Isusa s kojim se susrećemo prenesemo u život koji živimo, da u nama i po nama Isus iziđe iz crkve nakon euharistijskih slavlja, ne samo u pokaznici, ne samo po prilici kruha, nego u meni i tebi, da mi postanemo nositelji Isusa Krista, da mi na neki način postanemo euharistija, Isusova živa prisutnost u svijetu i vremenu u kojem živimo”, rekao je biskup te dodao da iz toga treba proizaći i vjera u Isusovu prisutnost u braći i sestrama, onima s kojima živimo, osobito onima koji su slabi, potrebni naše ljubavi i pažnje, onima na rubu i Crkve i društva.
Nakon mise uslijedila je procesija ulicama Grada u kojoj je nošen Presveti Oltarski Sakrament, a sudjelovali su brojni vjernici, no izazvala je pažnju i zanimanje i brojnih turista koji su se zatekli u Gradu. Ispred crkve Sv. Josipa, franjevačke crkve i crkve Sv. Vlaha procesija se zaustavljala, a biskup je s Presvetim u rukama blagoslivljao vjernike, te zahvalio Gospodinu za mogućnost da Ga se može javno slaviti, prisjetivši se vremena kada to nažalost nije bilo tako, a istovremeno moleći za progonjenu braću i sestre kršćane diljem svijeta koji nažalost nemaju tu mogućnost.