Svetkovina Uskrsa u đakovačkoj prvostolnici
Svetkovina Uskrsa u đakovačkoj prvostolnici
Đakovo
Svi mi molimo za milost da nam se otvore oči te mognemo prepoznali Isusa i u sivoj svagdašnjici i u ljudskoj slabosti ljudi oko nas, pa da i mi postanemo hrabri i postojani navjestitelji Kristova uskrsnuća, istaknuo nadbiskup Hranić
Đakovo, (IKA/TU) – “Ljubav uvijek teži da bude trajna, vječna, a to još više vrijedi za Boga koji ne poznaje nikakve granice: povijesne, nacionalne, vremenske. Zajedništvo s Bogom ništa ne može ograničiti, to zajedništvo ne može uništiti niti smrt i upravo je to izvor nade i radosti u nama – smrt je pobijeđena, Krist je pobijedio smrt svojim uskrsnućem iz groba”, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, predvodeći 5. travnja, na svetkovinu Uskrsa, koncelebrirano misno slavlje u đakovačkoj katedrali.
Brojnim vjernicima koji su se okupili na ovom slavlju nadbiskup je u homiliji tumačio o rečenici punoj značenja koju je Marija Magdalena uputila Petru i Ivanu s praznog Isusova groba: “Uzeše Gospodina iz groba i ne znam gdje ga staviše! “Tako je među ostalim rekao kako je moguće da i nama otmu Isusa i vjeru u njega, a oteti ga mogu naši grijesi, nevjere, izdaje, iskustvo zla u svijetu… “Mariju Magdalenu ne zanima što je Isus značio za druge ljude, jesu li drugi isto tako zabrinuti da ga nema; tu se radi o njezinom Gospodinu, o njenom Isusu. To je, draga braćo i sestre, tajna i našega duhovnog života, tj. stupnja u kojemu su istine vjere postale i naše osobno iskustvo: moj Bog, moj Isus, moja Crkva, moja župna zajednica, moja biskupija”, rekao je nadbiskup Hranić.
Spomenuvši kako se Marija Magdalena nije bojala nikakve žrtve samo kako bi ponovno našla Isusa, nadbiskup je istaknuo kako je to put kojim uvijek iznova valja tražiti Isusa: u ljubavi i spremnosti na žrtvu i služenje. “U životu su najzadovoljniji oni koji su spremni prihvatiti i žrtvu iz ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, koji su spremni ići tamo kamo ih zove poslušnost, koji su spremni na samoprijegor i na žrtvu, ne oni koji gledaju kako će njima biti lakše, jednostavnije i komotnije”, rekao je mons. Hranić te dodao kako se svatko se od nas katkad nađe u situaciji Marije Magdalene: ne vidimo Isusa, ne znamo gdje se nalazi. Tražimo ga, ali ga ne možemo naći.
Okupljene vjernike nadbiskup je potaknuo da ne traže Isusa u praznom grobu, odnosno u onome što je nekada bilo, što je propalo, što se ne može vratiti. Isusa se ne može pronaći bježeći od žrtve i križa, od problema, ne može ga se pronaći niti u strahu, ni u izolaciji, zatvoren u vlastite sumnje i boli… a napast da se Isusa traži na krivom mjestu i na krivi način nažalost prati svakoga od nas, još od Adama i Eve, podsjetio je nadbiskup.
Svi mi molimo za tu istu milost da nam se otvore oči te mognemo prepoznali Isusa i u sivoj svagdašnjici i u ljudskoj slabosti ljudi oko nas, pa da i mi postanemo hrabri i postojani navjestitelji Kristova uskrsnuća, zaključio je nadbiskup Hranić te okupljenima u katedrali i njihovim obiteljima, kao i svim tražiteljima uskrsloga Isusa, zaželio radostan i sretan Uskrs.