Svetkovina Uskrsa u Đakovu
Svetkovina Uskrsa u Đakovu
Đakovo
Bez vjere u uskrsnuće nema hrabrosti za ljubav bez računice, za čestitost koja je uvijek teži i zahtjevniji put, nema hrabrosti za trpljenje i patnju. No, vjera u Kristovo i u naše uskrsnuće daje snagu za iskorak iz groba prizemne računice, istaknuo nadbiskup Hranić
Đakovo, (IKA/TU) – Svečano misno slavlje u đakovačkoj prvostolnici sv. Petra na svetkovinu Uskrsa, 20. travnja, predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. U homiliji govorio je o suvremenom čovjeku koji se pita ima li ljudski život smisla, ima li smisla altruizam, samodarivanje, samoprijegorno služenje, trud i rad, čestitost i marljivost te, na kraju, je li i Kristov život uopće imao smisla. Uskrsni nas dani ne oslobađaju od ozbiljnih pitanja i problema s kojima se suočavamo kao pojedinci, obiteljski ljudi, građani hrvatskoga društva koje prolazi kroz agoniju teške prije svega moralne, a onda posljedično i teške gospodarske krize, te Slavonije kao najsiromašnije hrvatske regije danas.
“Uskrsnuće Isusovo je potvrda ljubavi. Uskrs je potvrda žrtve iz ljubavi, pa i one nesebične ljubavi koja ne nailazi na prihvaćanje i zahvalnost voljene osobe. Uskrs je izvor snage za nutarnju pribranost i mir kad nas blate, progone i nepravedno optužuju. Uskrs je pravedniku izvor snage za uspravno stajanje pred svakim ljudskim sudom, pa i za dostojanstvo i nutarnji mir čak i pri izricanju nepravednih optužbi. Uskrs je izvor snage za dostojanstvo i u životnim porazima, za slobodu proročke riječi i onda kad se ona skupo plaća. Uskrs je odgovor na smisao umiranja i smrti”, rekao je nadbiskup, stavljajući naglasak na vjeru – vjeru u uskrsnuće koja je temelj istinske i snažne radosti, duboko doživljene i kadre biti svjetlo i u najgušćoj tami, bez koje čovjek ostaje rob ljudske i zemaljske logike te nema hrabrosti za iskorak iz nje i za uskrsnu preobrazbu stvarnosti oko sebe. Bez vjere u uskrsnuće nema hrabrosti za ljubav bez računice, za čestitost koja je uvijek teži i zahtjevniji put, nema hrabrosti za trpljenje i patnju. No, vjera u Kristovo i u naše uskrsnuće daje snagu za iskorak iz groba prizemne računice, rekao je nadbiskup Hranić.
No, jer je Krist preko križa dospio do uskrsnuća, kršćanin, koji vjeruje i slavi Kristovo uskrsnuće, zna da uskrsnuća nema bez križa. Zato je realan i ne očekuje magične promjene životnih prilika. Ne pada u gorčinu, razočaranje, u bezvoljnost i defetizam. Iako na svom tijelu nosi rane, ne misli na njih, nego snagom vjere u svom tijelu umiranje Isusovo pronosi i misli na buduću slavu koja se ima očitovati. Trenutne poteškoće ne mogu ga uništiti i ne zastiru njegov obzor i pogled prema naprijed i prema budućnosti jer zna da je preobrazba ljudskoga društva i svega stvorenoga Kristovim uskrsnućem tek započela te da do potpunog očitovanja pobjede s Kristom, do potpunog očitovanja pobjede istine, pravde, praštanja i ljubavi može doći tek kroz muku, križ, bol i umiranje; i to ne danas, odmah sada, nego tek treći dan, u nekoj budućnosti, zaključio je u homiliji nadbiskup.