Poreč, (IKA) – Svečanim biskupskim misnim slavljem, koje je u drevnoj Eufrazijevoj bazilici iz 6. stoljeća i stolnoj župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Poreču 15. kolovoza predslavio porečko-pulski biskup Ivan Milovan zajedno s katedralnim župnikom Petrom Pahovićem, biskupskim kancelarom Ilijom Jakovljevićem te s više porečkih svećenika, proslavljena je svetkovina Marijina Uznesenja, nebeske zaštitnice drevne bazilike i stolne župne crkve. Pozdravivši na početku euharistijskog slavlja okupljeno vjerničko mnoštvo na hrvatskome, talijanskom i njemačkom jeziku, biskup Milovan istaknuo je kako je “Velika Gospa dan kada slavimo Boga, koji je u, i po Mariji, učinio velika djela za spasenje čovječanstva”. On je i nama dao nadu te iste slave, rekao je biskup, poručivši da nam je Bog u Mariji, Majci Crkve, dao također najveći znak svoje blizine i ljubavi. Velika Gospa blagdan je obiteljskog zajedništva Crkve, blagdan naše zahvale i blagdan kršćanske nade, rekao je biskup u uvodnoj riječi, nakon koje su slijedila liturgijska čitanja na talijanskome i njemačkom jeziku, koja su pročitale dvije župljanke, a Evanđelje po Luki katedralni župnik Pahović.
Govoreći o svetkovini Marijina Uznesenja, biskup Milovan je u propovijedi, koju je dijelom govorio i na talijanskom jeziku, rekao da vjernici danas sabrani na slavljenju blagdana Velike Gospe slave najveći Marijin blagdan, blagdan njezine konačne proslave, njezina uznesenja u nebesku slavu, povezani s vjernicima diljem svijeta, osobito s hodočasničkim mnoštvima po marijanskim svetištima, i međusobno su povezani u ljubavi prema Mariji, imajući pred sobom sveti lik Marijin u njezinoj slavi. Posljednji je to čin njezina zemaljskog postojanja, i ujedno početak vječnoga, rekao je biskup, podsjetivši da su najveći umjetnici, puni vjere, kroz stoljeća najvještijom rukom pokušavali izraziti barem nešto od ljepote Majke Božje u slavi, dočarati ljepotu Marijina lika ovjenčana slavom, ali to ljudskoj ruci nikada nije uspjelo, jer svako je ljudsko djelo tek pokušaj dočaravanja onoga što je zapravo neopisivo. Okupljene vjernike pozvao je da uprave pogled prema Djevici, koju u liturgiji zazivamo kao Onu koja kida lance sužnjima, vraća vid slijepima, odvraća od nas svako zlo, i moli nam svako dobro, da nam Marija bude snaga i utjeha, zaštitnica i majka, danas i čitavoga našeg života. Podsjetio je da je Marija, Isusova majka, na nebo uznesena tijelom i dušom, proslavljena na nebu, slika Kristove Crkve kakva ima biti u budućnosti, Ona je slika i početak Crkve, u Njoj je sve ostvareno, potpuni Božji plan s čovjekom, jedinstveno izabranje, potpuno posvećenje u milosti, u Njoj je konačna proslava, sve to dar je Božji. Kao i Mariji, Bog svakom čovjeku daje neizrecivo dostojanstvo, jer slika smo Božja, po krštenju primamo i dar Bogosinovstva, od stvorenoga doista nema ništa veće i vrjednije od čovjeka, i sve treba da služi istinskom dobru ljudi, kazao je. Iz dostojanstva koje nam je darovano, rađa se samopoštovanje, samopouzdanje, pa i ponos, dok moralni kaos u čovjeku i pad, dovode do gubljenja samopoštovanja i ponosa, istaknuo je biskup, rekavši da se u suradnji s Bogom oko dobra u svijetu temelji naša veličina i dostojanstvo, dok proroci zla potiču na zlo, najmanje na civilizaciju mira, ljubavi, života. Spomenuvši blagdan Velike Gospe, rekao je da to Marijin i naš blagdan, zajedno s Marijom slavimo Boga zbog njegovih velikih djela. Ohrabreni nadom, ustrajmo na putu, živimo i promičimo prave vrednote, danas tako ugrožene kao što su život, brak i obitelj, solidarnost i dijalog, poštovanje ljudske osobe i dobroga glasa svakoga čovjeka, potaknuo je biskup Milovan.