Marija Bistrica, (IKA) – “Blažena Djevica pjeva hvalospjev svoje duše: ‘Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju!’ Njezin hvalospjev je izvrstan putokaz čovjeku koji traži radost i koji često klone pred nesigurnostima i vlastitim nemogućnostima da ostvari ono što smatra potrebnim i dobrim. Hvalospjev ‘Veliča’ kao da ponovno iščitava Deset Božjih zapovijedi, sažima povijest spasenja Staroga zavjeta i natapa povijest Crkve svježinom ispunjenja u Isusu Kristu, njegovoj muci i uskrsnuću”, istaknuo je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u homiliji svečanoga koncelebriranoga misnoga slavlja koje je na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, 15. kolovoza, predvodio u crkvi na otvorenom Bl. Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici.
Dopustimo da nas povedu poznati izrijeci, kako bismo otkrivali ljepotu kršćanskoga života, pozvao je kardinal vjernike, ističući da se u Marijinu hvalospjevu nalazi svaka životna prilika, svaki ljudski izbor – za Boga ili protiv Boga. U tom hvalospjevu nalazimo cjelovitost ljudskih iskustava, otkrivamo Božje i ljudske korake. Marija jasnim rječnikom govori gdje treba tražiti uzroke naših nezadovoljstava, nepokretnosti, sukoba: u čovjeku koji nije zahvalan Bogu; koji nije naučio davati hvalu Bogu, te je uvijek u opasnosti da se osjeti zakinutim, jer samo sebe smatra dostojnim hvale, upozorio je kardinal pred više od 50.000 hodočasnika okupljenih u bistričkom svetištu. Na misi su bili i predsjednica Vlade RH Jadranka Kosor, potpredsjednik Hrvatskoga sabora Ivan Jarnjak te brojni predstavnici mjesnih vlasti.

Tumačeći to zatim kroz Božje zapovijedi, kardinal je na početku istaknuo kako nas Marija uči slaviti Boga, kako znati prepoznati Božju veličinu u raznim životnim prilikama. Samo riječ izgovorena u Bogu poštuje drugu Božju zapovijed. Prihvaćajući njegovu prisutnost, niti jedna životna okolnost ne ostaje bez smisla. Neznatnost postaje dragocjena i prerasta u blaženstvo. Time ljudska mjerila vrijednosti nemaju istu važnost, jer se sve mjeri kršćanskom mjerom blaženstva. Ova zapovijed upozorava na uzaludnost da čovjek o Bogu govori na ljudski način. Psovka želi dokinuti razliku između Boga i čovjeka, protivi se istini molitve i ulazi u iskustvo ludosti i uzaludnosti. Psovka je zapravo ljudsko samoumanjivanje i samouništavanje, upozorio je kardinal. Treća je zapovijed vezana uz svetkovanje dana Gospodnjega. Slaviti dan Gospodnji znači dati prostora Bogu, kako bi čovjek dosegao puninu. Mi, kršćani, bez svetkovanja toga dana ne možemo živjeti, znajući da su vrijednosti koje u sebi nosi velika blagodat za svakoga čovjeka, za poletnost duha koji vidi konačni cilj, za međuljudske odnose u društvu, za hrvatski narod, poručio je kardinal. Poštovanje roditelja, starijih, spomena na žrtvu kojom se drugi zauzimaju za naš život ukorijenjeno je u dobroti koju Bog očituje kroz sva pokoljenja. Roditeljstvo nije tek neko ljudsko pravo, nego milost koju su ljudi pozvani živjeti snagom Božje dobrostivosti. Tako viđena, sva pitanja, s kojima se susreće suvremeni zapadni svijet, o bračnoj ljubavi, roditeljstvu, obitelji, pobačaju, dobivaju nova značenja. Zapovijed o poštovanju života, zapovijed: Ne ubij! u Marijinoj je pjesmi ispovijedanje Božjega neprihvaćanja ljudske oholosti. Onaj čovjek koji se usudi drugima oduzeti život, ponižavati ih, koji se usudi spriječiti da se stvoreni život rodi, suprotstavlja se Božjem planu i njegovoj snazi. To su putovi ljudske oholosti koji čovjeka ne dovode do mira i sreće, istaknuo je zagrebački nadbiskup.
Grijeh bludnosti o kojemu govori šesta Božja zapovijed u Marijinim se riječima može čitati u širemu kontekstu. Bludnost nije samo pogrešan odnos prema spolnosti, nego neprepoznavanje ljubavi i svega čemu je tjelesnost izražaj. Marija izgovara rečenicu koja se prečesto čita samo u političkoj opciji: “Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne”. Biti malen, poštovati svoju ljudsku tjelesnost, a time i konačnost, omogućuje nam da poštujemo svoje i tuđe granice te da ne budemo nasilni, kako prema sebi tako niti prema drugima. Neznatnost, dakle, nije stanje manje vrijednosti čovjeka, nego jamstvo da nećemo lutati, jer neznatnost je suprotnost oholosti, pojasnio je kardinal, dodajući da je istinski življena spolnost znak susreta Boga i čovjeka u sebedarju. Mladima je poručio da Isusovo evanđelje nije skup zabrana, već Božji dar koji nas čuva od nasilja i otkriva nam pravi smisao spolnosti.
Božja zapovijed: Ne ukradi! u hvalospjevu “Veliča” otkriva Božju zauzetost za potrebne, za najmanje, nastavio je kardinal, upozoravajući da krađa nikada ne može donijeti sigurnost i dokinuti pravu ljudsku glad. Sveta glad za Bogom, za zajedništvom i blizinom čovjeka, liječi pojedince i društvo od krađe. Nasuprot, pak, ljudskomu lažnom svjedočanstvu; nasuprot nijekanju istine, nalazi se Božje obećanje. Bog čovjeka suočava s njegovom prošlošću, opominjući ga da laž nipošto ne vodi k zadovoljstvu, osobito ne laž koja se tiče svega naroda. U tome su uzaludni pokušaji političkih i inih dogovora u kojima se ne želi izreći istina. Svatko tko želi dobro drugomu čovjeku i svomu narodu neće dopustiti da se ikada i igdje skriva istina i promiče laž. Taj stav i takvo nastojanje donja je granica mogućnosti izgradnje zdravoga društva, poručio je kardinal.
Ne poželjeti tuđega supružnika, ženidbenoga suputnika; ne poželjeti nikakve tuđe stvari zapovijed je koja se oslanja na spomen Božje dobrote. Poželjeti tuđu ženu, tuđega muža otvara put k nepoštovanju granica svetosti braka i obitelji. To je želja za življenjem nekih drugih života, stvaranje privida i bijeg od odgovornosti za život, istaknuo je propovjednik. U Mariji prepoznajemo vjernicu i Majku koja je hrvatskim vjernicima podizala pogled prema nebu, prema Božjemu planu i vječnosti. Mnogi su nas prisiljavali da hodamo spuštena pogleda. A tada su koraci kraći, vidokrug ne seže daleko, ruke su zgrčene, odnosi s drugima umjetni i neplodni, a duše žalosne. Stav koji sputava podizanje pogleda znak je poslušnosti čovjeku iz straha. Poslušnost Bogu ima drukčiji stav: radostan pogled prema visinama, prema nebu te spremnost da se susretne bližnje i da im se pomogne, rekao je kardinal.
Crkva je uvijek naviještala tjelesnu zbiljnost koja se ne zaustavlja u okvirima zemaljske propadljivosti. Kršćanstvo ne dopušta da se ono toliko pretvori u govor o duhovnome, u produhovljenost, da bi tjelesno bilo posve zanemareno i nebitno. Uznesenje Blažene Djevice Marije u nebo objavljuje prihvaćenost čovjeka u Božju stvarnost. Taj novi suodnos s Bogom izražava da se ne radi samo o jednome dijelu čovjeka, nego o cjelini koja je prožeta i obilježena dušom. Svetkovinom Uznesenja Crkva proslavlja nadu za cjelokupnom preobrazbom. Ispunjenje se događa nakon naše smrti, ali onako kako vjerujemo: da vjera u našemu duhu već ovdje na zemlji, u prostoru i vremenu, može iskusiti nešto od te dolazeće zbilje, istaknuo je kardinal, poručivši da je naša vjera i tjelesna, dakle povijesna, a to znači i društvena. Time bilo koje jednostrano guranje vjere u prostor duhovnoga, koji nije povezan sa zemaljskim okolnostima, odudara od kršćanske vjere.
Današnja svetkovina naviješta istinu o našemu životu; onu koju osjećamo duboko u sebi, u kojoj smo najviše ljudi. Ali, ovo slavlje nije bez utjecaja na društvena događanja. Marijin hvalospjev u sebi ima utkanu nit koja odražava različitost vjerničkoga i društvenoga, gospodarskoga, kulturološkoga i političkoga pristupa zbilji. Ne zaboravimo kako se marijanska pobožnost odražavala na društvene prilike tijekom stoljeća, kao i u našoj nedavnoj hrvatskoj prošlosti. Istinski tražitelji pravde često su se stavljali pod njezinu zaštitu, molili njezin zagovor i pomoć, podsjetio je kardinal Bozanić, istaknuvši da slaveći Mariju u nebeskoj slavi razmatramo i tijek njezina zemaljskog života koji je dostojan nebeske slave i koji je nama uzor da i naš zemaljski život postane dostojan nebeske slave. Stoga smo potaknuti i pozvani razmotriti koliko je tijek našega zemaljskog života dostojan, koliko je on pravi odgovor na Božji poziv. Marija nam pokazuje put, mjerilo je hvalospjev Veliča, mjerilo je biti dostojan nebeske slave. Dok se u Hrvatskoj često govori o nečasnom, nedostojnom, o nemoralnom, mi se moramo pitati kako dostići časno, moralno i sveto, što nam je u Kristu i poziv, poručio je kardinal. Propovijed je zaključio riječima: “Ovdje smo ponovno u velikome mnoštvu došli poslušati i učiti u svome životu izgovarati hvalospjev Veliča na svakome mjestu. Dok sve oko nas govori o tjeskobi, mi pjevamo zahvalu Bogu; dok se čini da pobjeđuje zlo, mi se trudimo oko dobra; dok se susrećemo s vlastitom patnjom i trpljenjem svojih bližnjih, ne prestajemo moliti s pouzdanjem; dok nam se život nasilno želi vezati uza zemlju, mi gledamo Majku Božju Bistričku koja – darujući nam smiješak – odražava sjaj naše konačne blaženosti. Bez oholosti, u svojim potrebama i prazninama, dižemo oči k Onomu koji je ‘pogledao neznatnost svoje službenice’. Majko Božja Bistrička, blaženi Alojzije, bistrički hodočasniče, vodite i zagovarajte nas danas i svakog dana našega života”.